Sjećanje na Zorana Bečića (29. 3. 2006. - 29. 3. 2024.)
U bogatoj teatarskoj karijeri bio je član Narodnog pozorišta Sarajevo, Beogradskog dramskog pozorišta i Kamernog teatra 55 u Sarajevu, kao i dubrovačkog kazališta Marin Držić.
Prvak i direktor Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, i jedan od najistaknutijih bh. pozorišnih, filmskih i televizijskih glumaca. Rođen je 2. aprila 1939. godine u Čačku.
Diplomirao je na Akademiji za pozorište, radio, televiziju i film u Beogradu.
U bogatoj teatarskoj karijeri bio je član Narodnog pozorišta Sarajevo, Beogradskog dramskog pozorišta i Kamernog teatra 55 u Sarajevu, kao i dubrovačkog kazališta Marin Držić.
Igrao je na svim bh. profesionalnim scenama, gostovao u ansamblima Narodnog pozorišta Tuzla, Bosnaskog narodnog pozorišta Zenica…
Tumačeći široki teatarski repertoar Zoran Bečić je ostvario čitav niz zapaženih uloga, među kojima se ističu one u predstavama “Vjenčanje” Vitolda Gombroviča, “Bašeskija” Jana Berana, “Priče iz Bečke šume” Edena fon Horvata, “Omer paša Latas” Duška Anđića, “Partija remija” Li Koburna, “Legenda o Ali-paši” Čolakovića, “Soba” Irfana Horozovića, “Svila” Alesandra Barika, “Ubistvo u noćnom vlaku” Mirka Kovača, “Roman o Londonu” Crnjanskog, “Na božijem putu” i “Majka” Muradbegovića, “Hrvatski Faust” Slobodana Šnajdera, “Tvrđava” Meše Selimovića, “Hanka” Isaka Samokovlije, “Djelidba” Skendera Kulenovića, “Idiot” Dostojevskog, “Mrtve duše” Gogolj, “Katarina, posljednja večera” Ibrahima Kajana, “Zid”!Sartra, “Pješice”, “Mrožeka”, “Tartif” Molijera, “Lutkino bespuće” Safeta Plakala, “Kraljevo” Miroslava Krleže…
Podjednako je bio vezan i za Kamerni teatar 55. Ostvario je uloge u predstavama "Smrt trgovačkog putnika", "Rucante", "Sporting life", "Lijepa Vida", "Divlje meso", "Karamazovi", "Makedonsko slanje", "Nije čovjek ko ne umre", a i danas se pamti njegova sjajna rola Henrika u "Vjenčanju Gombroviča", u režiji Tadeusha Mintza.
Za ostvarenja u predstavi "Noć ubica" je dobio "Zlatni lovor vijenac" Internacionalnog teatarskog festivala MESS.
Tokom opsade Sarajeva, Zoran Bečić je nastavio svoj glumački rad u Sarajevu i bio jedan od utemeljitelja SARTR-a (Sarajevski Ratni Teatar) te akter kultne predstave "Sklonište".
Debitovao je i kao reditelj remake-postavkom predstave "Nije čovjek ko ne umre" Velimira Stojanovića. Nakon toga režira i "Memoare Mine Hauzen", Safeta Plakala u produkciji SARTR-a, kao i dvije predstave u Kamernom teatru 55: "Suton" Ive Vojnovića i "Smrt i djevojka" Ariela Dorl'mana, a u mostarskom Narodnom pozorištu predstavu "Nije čovjek ko ne umre".
Televizijski i radijski opus Bečićevih uloga, zamaman je, a njegov doprinos govorenju lirike na radijskim valovima je vjerovatno nenadmašan u našim okvirima.
Posljednju predstavu, “Legenda o Ali-paši”, odigrao je 28. marta 2006. godine, a preminuo je iznenada samo dan kasnije, 29. marta.
