Sretan 6. april - Dan grada Sarajeva!

Također, 6. aprila 1992. godine, tadašnja Evropska zajednica priznala je Republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu.

Nažalost, tada je granatiran stari dio grada i otpočela je najduža blokadu jednog grada u historiji ratovanja, olimpijskog grada Sarajeva.

Tijekom opsade Sarajeva, koja je trajala 1425 dana i postala najduža u novijoj historiji, kulturni život opsjednutog grada iznjedrio je možda najavangardniju pozorišnu scenu na tlu bivše Jugoslavije.

Pod silinom udaraca koje je preživljavalo Sarajevo je pokušavalo očuvati svoj identitet i svoje postojanje braneći se od brutalne agresije.

Da se Sarajevo branilo i kulturom lako je pokazati ako se u razmatranje uzme samo jedan od mnogo dostupnih podataka o ratnom Sarajevu i kulturi pod bombama.

Prema podacima Davora Diklića, redatelja koji je napisao djelo Teatar pod opsadom, tokom opsade u Sarajevu su se dogodila 3102 umjetnička djela, 48 koncerata te preko 170 izložbi. U sarajevskim teatrima postavljene su 182 premijere koje je vidjelo preko pola miliona Sarajlija.

Teatar pod opsadom pokazao je koliko umjetnost u teškim vremenima znači svakome čovjeku i koliko mu može pomoći da izdrži nemoguće. (Nenad Obradović)

Vratimo se u prošlost…

U trenucima kada Narodno pozorište doživljava svoj procvat, stiže april 1992.

U prvim danima okupacije Sarajeva, 1941. u sarajevskom Pozorištu održana je premijera predstave Na božijem putu Ahmeda Muradbegovića.

Ista ta predstava, samo u drugom umjetničkom sastavu, odigrana je u Narodnom pozorištu kao posljedna predratna predstava u Sarajevu, u noći 5. aprila 1992. Nakon što je predstava završena i nakon što su glumci i publika krenuli kućama počele su padati prve granate na Grad.

U periodu opsade, ovo pozorište je sa trostruko smanjenim ansamblom i glumcima iz drugih pozorišta produciralo 11 dramskih predstava, od čega sedam samostalnih i osam koprodukcija.

Ansambl Opere i Baleta je najvećim dijelom bio sastavljen od stranih plesača i pjevača koji su na početku agresije napustili Bosnu. Zbog toga, oni u toku rata gotovo pa nisu djelovali. Ipak, ansambl baleta, sastavljen od profesionalaca i učenika, uspio je da obnovi Bolero 1994. godine i ta predstava je u period opsade odigrana 16 puta. (Hana Bajrović-Čardaković)

NPS na scenu postavlja djelo “Majke” Ahmeda Muradbegovića. Djelo objavljeno u Novom Beharu 1933. u Zagrebu, a u sarajevskoj izvedbi igraju Nada Đurevska, Zoran Bečić i Tahir Nikšić.

Zbog ratnih uslova, granatiranja i izloženosti pozorišne zgrade, predstave su najčešće izvođene u Kamernom teatru (Majka, Kidaj od svoje žene), dok su Tvrđava, Ajax, Sarajevska trokuka, Hasanaginica, Svileni bubnjevi premijerne izvedbe imali na sceni NPS (1993/94).

U jednom intervju Jasna Diklić, glumica koja je igrala u mnogim predstavama opkoljenog Sarajeva, rekla je: “Mi smo imali knjigu utisaka pozorišnih predstava pa smo to uzeli kao moto za sve aktivnosti u toku rata. Jedna gospođa je upisala: ‘Hvala vam što mi niste dali da poludim.’ Mislim da je u tom smislu teatar učinio stašno mnogo kao ljekovitost, kao nešto što je bilo istinsko sklonište i kako je u stvari ta duhovnost proradila i rekla ‘ne možete nam to uništiti’.”
--