Poruka povodom Međunarodnog dana teatra
Autor poruke: Theodoros Terzopoulos, Grčka – pozorišni redatelj, edukator, autor, osnivač i umjetnički direktor pozorišnog ansambla Attis te pokretač pozorišne olimpijade
Može li pozorište čuti poziv upomoć današnjih vremena, u svijetu osiromašenih građana, zaključanih u ćelijama virtuelne stvarnosti, zakopanih u zagušljivoj privatnosti? U svijetu robotiziranih postojanja u totalitarnom sustavu kontrole i represije duž čitavog životnog spektra?
Bavi li se pozorište ekološkim uništenjem, globalnim zatopljenjem, golemim gubitkom biorazličitosti, onečišćenjem okeana, otapanjem ledenih brjegova, sve raširenijim šumskim požarima i ekstremnim vremenskim prilikama? Može li pozorište postati aktivnim dijelom ekosistema? Pozorište već dugi niz godina promatra utjecaj ljudskih postupaka na planet, no teško mu je baviti se ovim problemom.
Brine li teatar o ljudskom stanju pod utjecajem 21. stoljeća, gdje politički i ekonomski interesi, medijske mreže i tvrtke koje formiraju mišljenja manipuliraju građanima? Gdje društvene mreže, koliko god je olakšavale, grade golemi alibi za komunikaciju, jer pružaju potrebnu sigurnu udaljenost od Drugoga? Sveprožimajući osjećaj straha od Drugoga, od drugačijeg, od Stranca, upravlja našim mislima i postupcima.
Može li pozorište funkcionisati kao radionica suživota različitosti, a ujedno zanemariti krvavu traumu?
Krvava nas trauma zove da rekonstruišemo Mit. A riječima Heinera Müllera, „Mit je agregat, mašina na koji se uvijek mogu spajati nove i drugačije mašine. Prenosi energiju sve dok rastuća brzina ne eksplodira na kulturnom polju,“ a ja bih dodao i na polju barbarstva.
Mogu li teatarski reflektori rasvijetliti socijalnu traumu i prestati bacati obmanjujuće svjetlo na sebe?
Pitanja su to koja ne dopuštaju definitivne odgovore, jer pozorište postoji i traje zahvaljujući neodgovorenim pitanjima.
Pitanjima koje je potaknuo Dionis, u prolazu rodnim mjestom, orkestrom antičkog pozorišta, nastavljajući svoje nijemo progonstvo kroz krajolike rata, danas, na Svjetski dan teatra.
Zagledajmo se u oči Dionisa, ekstatičnog boga teatra i Mita koji sjedinjuje prošlost, sadašnjost i budućnost, dijete dvaput rođeno, od Zeusa i Semele, tvorca fluidnih identiteta, ženskog i muškog, gnjevnog i dobrog, božanskog i životinjskog, na razmeđu ludila i razuma, reda i haosa, akrobata na granici života i smrti. Dioniz postavlja temeljno ontološko pitanje, „o čemu se tu radi?“, pitanje koje potiče stvaratelje na sve dublje istraživanje sve do same srži mita i višestrukih dimenzija ljudske enigme.
Trebaju nam nove metode pripovijedanja koje čuvaju sjećanja i oblikuju novu moralnu i političku odgovornost koja će proizaći iz višeslojne diktature Srednjeg vijeka današnjice.
Theodoros Terzopoulos
