O stanju u bh. operi povodom prazničnog dana opere

Iznimni je povod za ovaj programski tekst koji najavljuje jednu novu generaciju sjajnih opernih solista/ica na našoj pozornici. Neki od njih su već uveliko u našim produkcijama pokazali raskošni talenat i potencijal. Danas slavimo i svjetski Dan opere čime se Narodno pozorište Sarajevo priključuje mapi velikih teatarskih centara koji slave opernu umjetnost. Međutim, ja ću sa pozicije direktora pozorišta ovaj dan iskoristiti da ukažem na veliku sramotu i odsustvo sluha naše kulturne sredine prema egzistencijalnom položaju mladih opernih umjetnika/ica u institucionalnim okvirima. Više od deceniju je prošlo da Narodno pozorište Sarajevo nije primilo niti jednog mladog kolegu/icu u radni status soliste/ice. Naime, naš sistem i institucije, od vrha do baze društvene piramide ne prepoznaju i ne vrednuju operu kao oblik nematerijalnog javnog dobra i bogatstva, već je smatraju sporednom i marginalnom kulturnom djelatnosti. Opera je percipi-rana kao gubitnički element u društvu: troši mnogo novca, a ne daje mnogo. Pojedinačni napori i institucionalni iskoraci u određenim vremenskim intervalima ne mogu ublažiti nepravdu prema mladim stvaraocima koji vide i egzistencijalno osjete kako  živimo u zapuštenom društvu koje je nesvjesno svojih duhovnih vrijednosti. Ono što me brine jeste da je sve manje onih koji na te vrijednosti mogu i ukazati. Kada se čak ukazuje na očigledne etičke izopačenosti i odsustvo respekta prema našim najvrednijim ljudima koji su proveli život radeći u operi Narodnog pozorišta Sarajevo te riječi nemaju snagu, jer su bez političke i finansijske moći. Smatram da moramo radi mladih i darovitih solista/ica, dirigenata i kompozitora, početi kreirati novu kulturnu klimu koja će ih uvjeriti da njihova budućnost ovisi o njihovom talentu i radu, a ne od sposobnosti snalaženja u životu, nekoj „partijskoj ili rođačkoj“ šteli, darvinističkom čekanju da neki stariji kolega umre ili ode u mirovinu. U protivnom mnogi će otići iz zemlje i potražiti generacijsku sreću na drugim teatarskim meridijanima. Našem društvu mora postati važno šta misli pozorišna struka, tim prije jer radimo u mediju koji njeguje kolektivni duh, uči nas empatiji, formira nam svjetonazor, čini jednu sredinu otvorenom i demokratskom. Opera je odvajkada bila veliki društveni događaj, umjetnički i politički, to je umjetnost koja njeguje duh evropske kulturne tradicije da se obraća emancipiranoj publici. I zato ćemo i na ovaj Dan opere preko muzike buditi pozorište u svakom od nas kao važnu dimenziju čovjekove spoznaje da nas umjetnost može mijenjati i činiti plemenitim ljudima.

Dino Mustafić, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo