Tvrtko, kralj bosanski Opera

O libretu

Libreto za operu Tvrtko, kralj bosanski rađen je po motivima romana Jasmina Imamovića Ljetopis o kralju Tvrtku, kojim se, kako sam autor kaže, „odaje počast zlatnom dobu bosanske povijesti i prvom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću“. I ovaj libreto pisan je s istim motivima, a kazivanje o prvom bosanskom kralju muzičko-scenskim jezikom opere nastoji dočarati osobitost društveno-političkih prilika u kojima Tvrtko od mladog bana, koji je izložen ozbiljnim pritiscima moćnih susjeda i urotama lokalnih vlastelina, izrasta u prvog bosanskog kralja i najjačeg vladara bosanskog srednjovjekovlja.

Taj uspon, međutim, obilježen je motivima iz Tvrtkovog života koji nisu u prvom planu historiografije: Tvrtkovom ljubavnom dramom, odnosno odustajanjem od nevjenčane supruge Grubače i ženidbom bugarskom princezom Dorotejom, te njegovim doživljajem stanovnika svih okolnih slavenskih prostora svojim srodnicima koji uvijek mogu računati na njegovu pomoć i zaštitu. A kako se putevi umjetnosti otvaraju upravo na marginama historiografije, i ovaj libreto predstavlja pokušaj da se Tvrtka I Kotromanića dočara baveći se njegovim ličnim dramama i stavovima, koji itekako mogu biti razumljivi i više od šest stoljeća kasnije.

                                                                                                    Muamer Kodrić, pisac libreta

Riječ kompozitora

Kao tzv. nacionalna opera, opera Tvrtko, kralj bosanski specifična je opera i opera nastala u specifičnim okolnostima onda kada je riječ o muzičkom stvaralaštvu, kao i onda kada je riječ o historiji srednjovjekovne Bosne.

Naime, s jedne strane, živimo u kontekstu u kojem je umjetnička muzika, a posebno opera, davno došla do svojih vrhunaca na evropskoj i svjetskoj razini, a sad, skoro 200 godina nakon toga, zapada u stanje dekadencije, pretvarajući se u nešto posve drugo. Istovremeno, u Bosni i Hercegovini operno stvaralaštvo još uvijek je na početku i tek traži svoje mjesto u našoj umjetničkoj muzičkoj praksi te kulturi i društvu općenito, posebno u slučaju tzv. nacionalne opere.

Slično je, s druge strane, i onda kad je riječ o srednjovjekovnoj prošlosti. U drugim sredinama interes za srednjovjekovlje u različitim sferama umjetnosti i kulture također je davno dosegao svoje vrhunce, dok se kod nas srednjovjekovna historija tek cjelovitije otkriva, naročito u smislu njene važnosti u savremenosti.

U takvim okolnostima, opera Tvrtko, kralj bosanski nastala je, na neki način, između različitih krajnosti – kao nastojanje da i naša muzička umjetnička praksa ostvari ono što je davno ostvareno u drugim sredinama, ali da istovremeno takvo što ne bude suštinski zakašnjelo i anahrono.

Trebalo je, dakle, premostiti vrijeme i ostvariti djelo klasične nacionalne opere, ali i djelo koje neposredno korespondira i sa savremenim muzičkim, kulturnim i društvenim trenutkom.

Pored ovih izazova, tema opere Tvrtko, kralj bosanski zahtijevala je predstavljanje osobenog, ali i izrazito dugog historijskog perioda, koji se kroz libreto morao povezati u koherentnu cjelinu koja prikazuje život Tvrtka I Kotromanića, najprije kao bosanskog bana, a zatim kao prvog bosanskog kralja. Uz ovo, trebalo je predstaviti i njegovu intimu, lična životna pitanja, izazove i iskušenja, odluke, mudrost upravljanja i sl., ali neizostavno i društveni okvir Bosne Tvrtkovog doba te, u konačnici, kroza sve to ostvariti odraz same teme u našoj sadašnjosti. Sve je to bilo moguće jedino kroz formu „grand opere“, koja u svom obraćanju publici koristi veliki orkestarski sastav, balet, hor i veliki broj uloga, a koje u ovom slučaju predstavljaju najvećim dijelom stvarne ličnosti iz historije srednjovjekovne Bosne.

U skladu s onim što je moj vlastiti umjetnički senzibilitet te moje razumijevanje umjetničke muzike i kompozicije, a naročito opere, sasvim prirodno nametnuo mi se „vagnerovski“ tip opere, koja je u procesu umjetničke kreacije dobila obilježja „muzičke drame“ u kojoj se stalnim oživljavanjem, vezivanjem i tkanjem muzičkog materijala povezuju likovi i radnja, odnosno cjelina teme koja se predstavlja. Tekstualni predlošci za operu bili su roman Ljetopis o kralju Tvrtku Jasmina Imamovića i libreto pjesnika Muamera Kodrića.

Na kraju, izuzetno mi je bitno istaći da mi je bila čast biti sudionikom vremena, a posebno to što sam imao priliku da komponujem nacionalnu operu svoje domovine.

Lično mi je temeljno važno naglasiti da operu Tvrtko, kralj bosanski, kao jedinstveno djelo u mom dosadašnjem kompozitorskom opusu, ali i u historiji umjetničke muzike u Bosni i Hercegovini, posvećujem svom rahmetli ocu – Faruku Jažiću, iz svoje vječne sinovske ljubavi i sa željom da njemu u spomen i čast ovo djelo ostane da živi i traje.

                                                                                                        Ammar Jažić, kompozitor