Marlene Dietrich: pet tačaka optužnice Drama

Neprolaznost Marlen Ditrih

Kome god je stalo do civilizacije i intelektualnog života danas osvrće se na dvadeseto stoljeće i teške godine koje su bile trijumf laži, diktature i sile. Rijetki su se tada baš kao i sada usprotivili autoritarnim režimima, ostali dosljedni sebi i sačuvali vlastiti integritet. U Narodnom pozorištu Sarajevo u internacionalnoj koprodukciji imamo predstavu o velikoj umjetnici, hrabroj i plemenitoj ženi Marlen Ditrih koja je ostala vjerna umjetnosti, svijetu duha, kao i vlastitoj neovisnosti. Ona je zaigrano kroz svoje filmove i uloge posvećeno radila svojoj dužnosti održavanja svijesti o dobru. Zahvaljujući Marlen i njoj sličnim umjetnicima ostalo je očuvano znanje, spoznaja o dobru i zlu te svijest o vrijednostima i dostojanstvu. Neprolaznost, smisao, mudrost, pravednost, ljubav, iskustvo, krepost, lijepo, dobro, zlo, suosjećanje - ove riječi ne postoje u naučnom idiomu, odnosno u jeziku objektivnosti i činjenica, analize i cilja, ali su naš duhovni i civilizacijski horizont zahvaljujući velikim umjetničkim imenima i njihovim djelima. Među njima je sigurno i velika, neponovljiva Marlen Ditrih. Ponosni smo da ovom produkcijom otvaramo umjetničku sezonu 2023/2024 u Narodnom pozorištu Sarajevo.

Dino Mustafić, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo

GLUMICA I MIT

Marlene Dietrich je bila više od filmske zvijezde - bila je mit. Jedna veoma neobična žena, veoma posebna, koja je u svom životu uvijek pravila nekonvencionalne izbore, često rizikujući reakciju svoje okoline - bilo privatne, profesionalne ili reakciju u svojoj domovini. Ja sam napisao dramu o jednom imaginarnom suđenju Marleni Dietrich, u kojem je otpužena zbog svog životnog stila; svojih neortodoksnih stavova o braku i porodici; svoje nezavisne prirode; svog erotizmu i svog učešću u američkoj vojsci tokom drugog svjetskog rata. U drami, troje mladih tužilaca, jedna žena i dva muškarca, optužuju Marlenu da nije bila dovoljno patriota, da nije bila dobra majka, da je imala izvanbračne veze, i da je izdala svoju zemlju. To su ozbiljne optužbe i oni navode primjere iz njenog života koji potkrepljuju, po njihovom mišljenju, tu optužnicu. Marlene Diterich odgovara i iz njenih odgovora vidimo koliko je život složen i koliko je pogrešno mjeriti ljude sterotipima i redukovati ih površnim procjenama. Vidimo jedan kompleksan život i jednu pametnu ženu čiji se moral ne mjeri brojem ljubavnika, nego njenim ljudskim postupcima i njenom ljudskom supstancom. 

Marlena je bila pravedna žena; nije trpjela glupost; bila je romantična i veliki, veliki borac za mir. Živjela je dugo, do svoje 91. godine. Često je zvala svjetske političare telefonom i razgovarala s njima. Mislim da je pokušavala da utiče na njihove politike, bila je jako sretna kad joj je francuski predsjednik Fransoa Miteran najavio da će pasti Berlinski zid. Mislim da bi i danas koristila svoju slavu i utjecaj da doprinese miru i pravdi. Ona je bila prva osoba koja je javno progovorila njemački u Izraelu, jer to je bilo zabranjeno. Ali izraelska publika ju je toliko voljela da su gledaoci tražili tokom koncerta da pjeva na njemačkom čuvenu pjesmu „Lili Marlen.“ A ona je bila pripremila i jednu pjesmu na hebrejskom. 

Sa Mirjanom Karanović radim već 35 godina. Radili smo zajedno „Dozivanje ptica“ u Jugoslovenskom dramskom pozorištu; „Ružu vjetrova“ u Narodnom pozorištu u Subotici; „Hamleta“ u East West Centru Sarajevo. U  mom „Mefistu“ u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, Mirjana je igrala maestralno i zastrašujuće Adolfa Hitlera. Kad je u pitanju Marlena, bilo je jasno da tu ulogu mora igrati ne samo izvanredna glumica, nego i diva. Mirjana Karanović je glumica evropskog formata (nominacija za Evropske filmske akademije za Najbolju evropsku glumicu); jedna od najboljih filmskih i pozorišnih glumica na jugoslovenskom prostoru;  i istinska filmska diva. Zbog svojih političkih stavova i odbrane ljudskih prava bila je često meta napada. Mirjana također fantastično pjeva, što je neophodno za ulogu u predstavi „Marlena Dietrich – Pet tačaka optužnice“ i ima taj mistični oreol na sceni kao što je imala Marlena. Postigli smo i veliku fizičku sličnost, tako da će to biti zanimljivo za publiku. U predstavi još igraju izvanredni Mona Murtović, Enes Salković i Elmir Krivalić. 

Predstava „Marlene Dietrich – Pet tačaka optužnice“ je imala međunarodnu premijeru ovog ljeta na italijanskom festivalu Mittelfest. Sada smo u Narodnom pozorištu u Sarajevu, gdje smo i stvarali ovu predstavu..

Umjetnost ne može biti udobna i sigurna. Ako si umjetnik, moraš da se izložiš, moraš da ideš dalje od drugih ljudi. Marlene Dietrich je bila takva umjetnica.

Haris Pašović

Mittelfest, priča o ikoni bez klišea:
Marlene, filmska zvijezda Trećeg rajha koju priča Pašović

Fabiana Dallavalle

Jedan od najuticajnijih dramaturga i reditelja u jugoistočnoj Evropi vraća se u Cividale predstavom u koprodukciji Narodnog pozorišta Sarajevo i Mittelfest 2023, na apsolutnu premijeru.

Ispričati priču o ikoni bez laskanja slavljeničkim formulama ili neizbježnim klišeima, umjesto toga vraćajući javnosti sliku briljantne, snažne, hrabre žene toliko usredotočene na sebe da postane primjer ne samo stila već i žene moći, odlučne i sposobne da sama kroji svoju sudbinu.

 To se događa u pozorištu s Marlene, u režiji Harisa Pašovića, bivšeg umjetničkog direktora Mittelfesta, jednog od najuticajnijih dramaturga i reditelja u jugoistočnoj Evropi, koji se u Cividale vraća predstavom u koprodukciji Narodnog pozorišta Sarajevo i Mittelfest 2023, na apsolutnu premijeru, koju je publika Teatra Ristori pozdravila u četvrtak. Na sceni  prisustvujemo priči o filmskoj zvijezdi Trećeg rajha koja je tokom Drugog svjetskog rata izabrala da se bori protiv nacizma uz Amerikance u prostoru u kojem se, tokom predstave, isprepliće nekoliko registara: onaj aseptični, probijen šipkama za mikrofone, primjenjeni na Tribunalu za istoriju, gdje troje sudija namjerno bezosjećajnim, uglađenim i stentorskim recitovanjem povjerenim odličnim Moni Muratović, Elmiru Krivaliću i Enesu Salkoviću, pojačavaju oštrinu radoznale radnje unisonim recitovanjem emotivnog i narativnog prema Mirjani Karanović, „odlično optuženoj”, glamuroznoj divi nacističkih godina, u kojoj je magnetična Karanović, Lili Marlene, misteriozna i erotična pjevačica koju je izmislio Holivud.

Zahvaljujući dobro napisanoj dramaturgiji, aktuelnost lika i ličnosti pojavljuje se svom snagom riječi odabranih da je predstave. Dietrich se kreće na pozornici gotovo ne pomjerajući ruke, uz kontrolu tijela koja pojačava rijetke geste Dive. Njen glas je glas žene koja je uvijek svjesna. Kada je optužena da je izdala svoju zemlju ili napustila kćer, Marlene ne odustaje. Ponosna je i svjesna. Politički razlozi koji su je naveli da napusti Njemačku da se bori protiv Hitlera bili su savremeni: „Znam one koje navodite kao neprijatelje domovine. Oni nisu moji neprijatelji”. Marlene se ne izvinjava, ne pokušava da objasni. Ona svoju vrijednost žene i majke saopštava izvan uloge koju joj je društvo sašilo i još uvijek šije ženama bez oklijevanja. „Voljela sam svoju kćerku. Bila je sa mnom na filmskom setu. Da, imala sam mnogo ljubavnika. Neki to nisu bili, drugi nisu na listi”.

A publika koja je sluša fascinirana je ženom ne samo zbog njene ljepote, već i zbog njene inteligencije i svijesti o mjestu koje zauzima u istoriji. Slike odabrane da se projektuju u pozadini tokom ispitivanja i da potkrijepe Marlenine priče imaju otuđujući efekat. Rat, onaj protiv nacista, pojavljuje se kao nešto u čemu su devastacija i destrukcija „sjajni” ili „pop”, kao i lica muškaraca i žena koji se pojavljuju u njemu, vojnika bistrih i lijepih očiju, žena žalosnih, ali elegantnih , sugerirajući, vjerujemo, da se zlo ne može predstavljati ni jučer ni danas. Da slike ratova koje nam prikazuju nikada nisu prave. Kao što nam nije dato da zaista znamo šta je sve prošlo u duši Plavog Anđela.

Tekst objavljen u Messaggero Veneto 29. 7. 2023. godine.

Mirjana Karanović

Rođena je u Beogradu. Diplomirala je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Na filmu je debitovala 1980. godine naslovnom ulogom u filmu Srđana Karanovića „Petrijin venac“ (Zlatna arena, 1980.). Svjetsku slavu stekla je ulogom majke u kultnom filmu Emira Kusturice „Otac na službenom putu“ (Zlatna arena, 1980.). Sarađivala je sa najvećim rediteljima jugoslovenskog i srpskog filma (Goran Marković, Lordan Zafranović, Boro Drašković, Veljko Bulajić, Žika Pavlović, Goran Paskaljević, Branko Baletić...) Godine 2005. pojavila se u filmu „Grbavica“ koji je prvijenac bosanske rediteljke Jasmile Žbanić.
Snimila je oko 40 igranih filmova, u Jugoslaviji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, na Kosovu i u Švajcarskoj. Dobitnik je brojnih nagrada na domaćim i međunarodnim filmskim festivalima. Bila je član žirija na festivalima u Sarajevu, Solunu i Karlovim Varima, Kotbusu. Godine 2006. je nominovana za najbolju glumicu u Evropi.
U pozorištu je igrala u preko 100 projekata. Igrala je na scenama teatara u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Dobitnica je mnogih domaćih i međunarodnih pozorišnih nagrada.
Od 1995. do 2018. predavala je glumu na Akademiji umetnosti u Beogradu kao redovni profesor glume.
Veoma je aktivna u borbi za ljudska prava i dobila je nekoliko priznanja za svoj rad.
Godine 2014. je debitovala kao reditelj na filmu. Režirala je film „Dobra žena“ za koji je napisala scenario. Film je imao svjetsku premijeru u takmičarskoj selekciji Sundans festivala.