Sadržaj
U staroj šumi živi hrabri lovac Ježurka Ježić, naoružan sa trista kopalja. Jednog dana brzi poštar zec donese mu Lisičin poziv na masnu večeru.Ježurka praćen raznim životinjama, bubama i leptirima – njegovim prijateljima, dolazi pred Lijinu jazbinu. Lijina loga je najraskošnija u šumi. Ona tu živi okružena ljutitim osicama, svojim slugama i čuvarima. Njene komšije su zle ptice, dok dobre životinje izbjegavaju ovo mjesto.
Otpočinje ručak, bogat i mastan, kakav šuma odavno nije vidjela. Niže se zdravica za zdravicom, niže se jelo za jelom. I Ježurka i Lija sjaje od masti, a Ježurkin trbuh napeo se i zategao kao ratni bubanj. Dok se njih dvoje časte, dolazi stari trgovac Jazavac, koji traži od lukave Lije da mu plati, ili vrati robu koju je uzela na veresiju još prošle zime. Lijine odane osice svojim ubodima otjeraju sirotog Jazu. Gozbi se pridružuje debeli i tromi Medo koga su privukli opojni mirisi sa Lijine trpeze.
Sunce se već spustilo iza brijega i Ježurkini prijatelji dolaze po Ježurku. Lisica nagovara Ježa da se ne vraća tako kasno, već da prespava u njenoj raskošnoj kući. Ježurka se zahvaljuje na pozivu i izjavljuje da mu je draži njegov skromni dom.
Sada se lisica zamisli: to mora da je raskošan dvorac kada ga jež toliko voli. Ona pita Medu da li zna gdje je Ježeva kuća. On odgovara da ne zna, ali ih njegov prijatelj Vuja može odvesti tamo. Odlučuju da pronađu Vuju.
Noć je. Šuma se sprema za počinak. Lija i Medo, praćeni ljutitim osicama, pronalaze Vuju. Stvara se pakleni plan. Lisici će pripasti dvorac, a Vuja i Medo će opljačkati sve što ima u njemu.
Cijela šuma je na nogama. Bube i leptiri su čuli razgovor Lisice i njezinih prijatelja i sada svi traže Ježa da brani svoj rodni prag. Družina dolazi pred Ježevu kuću, ali na njihovo zaprepašćenje to nije nikakav dvorac, već skromni dom smješten u unutrašnjosti jedne oborene bukove klade.
Prema pogodbi Vujo i Medo prepuštaju Liji Ježevu straćaru, a oni se ipak odlučuju da je opljačkaju.
Jež hrabro brani svoj dom odgovarajući napadačima da će onaj ko ne voli svoju kućicu, makar kako prosta bila, na kraju loše proći, jer kad zatreba, neće imati pravi zaklon.
Mudra Lija je ipak uvidjela da Jež ima pravo i da svoju kućicu treba voljeti i čuvati. Začuju se lovačke trube. Sve se životinje sklanjaju u svoje domove. Čuju se pucnjevi. Vuk i Medo koji žive od skitnje i pljačke, žrtve su lovačke hajke.Lovci se udaljuju.
Životinje se vraćaju svojim poslovima i pjevaju pjesmu o sreći onih koji imaju svoju kućicu, svoju slobodicu.
FERID KARAJICA, reditelj
Diplomirao glumu i komparativnu književnost u klasi profesora Kaće Dorić i dr. Josipa Lešića na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1976. godine. Postdiplomski studij završio u Parizu u školi čuvenog Jacquesa Lecoqa Le Central – Theatre, Mime, Mouvement, 1978. godine. Ostvario uloge u Narodnom pozorištu Sarajevo, gdje je bio u stalnom angažmanu od 1972. do 1981, Kamernom teatru ‘55 i Pozorištu mladih. U posljednjoj sarajevskoj glumačkoj sezoni proglašen je za najboljeg mladog glumca BiH u izboru Naših dana. Nakon toga odlazi za Beograd i na Fakultetu dramskih umetnosti na katedri za Glumu počinje karijeru pedagoga na predmetu Scenski pokret. Na FDU je i danas redovni profesor.
Kao glumac nastupao je u gotovo svim beogradskim pozorištima, kao i u Splitu i Budvi, a kao autor scenskoga pokreta sarađivao je u tridesetak teatara ex-Jugoslavije, te predavao scenski pokret na novosadskoj i sarajevskoj ASU, FDU u Prištini, na Cetinju i u Mostaru. Režirao je niz dramskih predstava u Beogradu, Šapcu, Zrenjaninu, Nišu, Podgorici, Zenici, Mostaru, Novom Sadu, Sarajevu…U Sarajevu je režirao u SARTR-u (Ovo je Ionesco budalo) i u Narodnom pozorištu Sarajevo (opere Ježeva kuća i Alma; Sastanak na vrhu je njegova prva dramska režija u NPS).
U svojstvu saradnika za scenski pokret radio je u nizu opernih i u dramskih projekata NPS. Dobitnik je dviju Sterijinih nagrada za scenski pokret i Nagrade za scenski pokret Susreta Joakim Vujić, Nagrade za režiju i scenski pokret na Međunarodnom festivalu pozorišta za djecu u Kotoru, te nagrada Mravac i Grozdanin kikot.
Trajanje predstave: 60 min
opera za mlade |
praizvedba u Sarajevu, 29. 9. 1963. |
AKTUELNA PODJELA
Autorski tim
Kompozitor: | Zlatan Vauda |
Libreto: | Napisao Jovan Aleksić prema stihovima Branka Ćopića |
Dirigent: | Dario Vučić |
Režija i koreografija: | Ferid Karajica |
Klavirska pratnja: | Aida Mušanović-Arsić |
Scenografija i kostimografija: | Vanja Popović |
Šef hora: | Danijel Žontar |
Korepetitorica: | Aida Mušanović-Arsić |
Inspicijent – asistent režisera: | Gordan Simić |
asistentica kostimografje i scenografije: | Amra Džinalija-Karađuzović |
Majstor svjetla: | Ognen Martinović |
Majstori tona: | Mirsad Tukić i Zdenko Bevanda |
Dizajn plakata: | Branko Dursum |
Suflerka | Marina Potočnik |
Lica / Cast
JEŽ | Erol Ramadanović |
LIJA | Hana Salihović |
MEDO | Nedim Bašić |
VUK | Ileš Bečei |
JAZAVAC | Siniša Markanović |
VILA | Amina Sulejmanagić / Jovana Milosavljević–Lovrenović / Selma Efendić |
Hor Opere Narodnog pozorišta Sarajevo |
ORKESTAR SARAJEVSKE FILHARMONIJE
PREMIJERNA PODJELA
Autorski tim
Kompozitor: | Zlatan Vauda |
Libreto: | Napisao Jovan Aleksić prema stihovima Branka Ćopića |
Dirigent: | Dario Vučić |
Režija i koreografija: | Ferid Karajica |
Scenografija i kostimografija: | Vanja Popović |
Šef hora: | Danijel Žontar |
Korepetitorica: | Aida Mušanović-Arsić |
Inspicijent – asistent režisera: | Gordan Simić |
asistentica kostimografje i scenografije: | Amra Džinalija-Karađuzović |
Majstor svjetla: | Ognen Martinović |
Majstori tona: | Mirsad Tukić i Zdenko Bevanda |
Suflerka | Marina Potočnik |
Lica / Cast
JEŽ | Marko Kalajanović / Denis Isaković |
LIJA | Melisa Hajrulahović Tomić / Aida Čorbadžić |
MEDO | Leonardo Šarić |
VUK | Jasmin Bašić / Amir Saračević |
JAZAVAC | Ivan Šarić |
VILA | Jovana Milosavljević–Lovrenović |
Hor Opere Narodnog pozorišta Sarajevo |
ORKESTAR SARAJEVSKE FILHARMONIJE