Hasanaginice Drama

RIJEČ REDITELJA
"Hasanaginice" je jedna brutalno iskrena predstava. Svi ti likovi i svi ti zapleti, svaki sukob i svaka kap ljudskosti, iscijeđena je iz iskustva nas samih, članova ekipe koja je stvorila djelo. Dok smo u teatarskoj strasti, u toku dramatičnog procesa, tragali za budućom predstavom, najednom smo razumjeli da je sami već živimo. Ne samo kod kuće-privatno, već baš na probama. I tako... jedna pozorišna grupa, koja ostavlja dušu na tim probama, nauštrb porodicne, bračne ili neke druge harmonije, ispričala je priču o braku, u formi omaža fenomenu kojeg znamo pod brendom "Hasanaginica". Jedna harizmatična ženska subverzija čiji eho se evo, i dalje prolama kroz vjekove u ultra patrijarhalnoj kulturi.

Je li monopol feminizma poražen kao dominantna forma u borbi za prava žena? Da li je, kao politička platforma, možda u sukobu sa ženskom prirodom? Kakav je status ženskih sloboda u vremenu „Mee to“ pokreta? Ako je spektakl srednje ime te borbe, da li tabloidni, estradizovani moral čini manje relevantnim cijeli taj pokret? Da li je podivljali liberalizam u svojoj političkoj inerciji udaljio suštinsku potrebu ženskog bića od "krstaškog rata" u ime njene slobode? Šta je jedna žena naspram ideologije koja se bori u njeno ime? Da li je baš ljudskopravski ženski aktivizam, zapostavio ultimativnu suštinu slobode-ženske i svačije-individualnosti? Da li je muškarac, dizajniran po mjerama feminizma, ženi uopšte privlačan? Da li je previše kontroverzno, čak i zapitati se, da li muškarac i žena, svoju hemiju, harmoniju i privlačnost, prirodno grade na nejednakosti?

Da li nam budućnost donosi tip muškarca koji izgleda poput bradatog drvosječe, a koji će i sam pored svoje žene dojiti?

Šta god da nam kulture budućnosti budu donosile, jedno je sigurno-mjeru ženske nejednakosti ćemo pamtiti po primjerima njene SUBVERZIJE kao reakcije. Baš kao što vjekovima pamtimo onu Hasanaginicinu.

Danilo Marunović,
reditelj

RIJEČ AUTORICE KOMADA

Ne, ovo nije “Hasanaginica”.

Ovo je traganje za odgovorom na pitanje ko su današnje Hasanaginice. Odnosno, ko smo…
Možda nijesmo uplakane žene koje “b'jelim licem u zemlju udaraju" zbog prepuklog srca, ali to ne znači da se “s dušom ne rastavljamo”. Malo manje trpimo, mnogo manje ćutimo, izborile smo se za novu slobodu i novi poredak i sada pokušavamo da se u njemu snađemo. Živimo, čini mi se, svojevrsni feministički paradoks, jer nas često optužuju da smo pošle predaleko, a istovremeno vidimo da cilj nijesmo dostigle. Ili smo ga možda nekako zaobišle?
U takvom vremenu nastaje ova priča. Emir je mladi, daroviti reditelj koji pažljivo gradi imidž nadobudnog, umjetnički orijentisanog alfa-mužjaka, jer u svojoj mladosti vjeruje da to tako treba. Dolazi u ansambl Narodnog pozorišta da postavi savremenu verziju “Hasanaginice” i od prvog trenutka nailazi na otpor, jer u epohi “Me too” pokreta žene više nemaju želudac za takve autoritete, dok muškarci djeluju rasijano i umorno od svega. Kroz preplitanje teatra u teatru i privatnih života njegovih aktera, komad preispituje granice današnjih odnosa među polovima i tačke spajanja i mimoilaženja između ženine privrženosti muškarcu i potomstvu i težnje ka ličnoj sreći i ostvarenju. Komad postavlja pitanje što se dešava kada tu tačku pomjerimo i imamo li pravo da odbijemo našu dužnost, kao Hasanaginica koja od stida nije pošla na ratište da obiđe ranjenog muža.
U ovom komadu svaka Hasanaginica donosi svoju kontroverznu odluku u odnosu na tradicionalni poredak. Na gledaocu će biti da prosudi da li život treba zbog toga da je kazni ili nagradi - ili možda pomalo i jedno, i drugo.

Ksenija Popović
Književnica, majka, supruga
Majka, supruga, književnica
Supruga, majka, književnica
Supruga, književnica, majka?

NAGRADE:

Nagrade NPS za najbolja umjetnička ostvarenja u sezoni 22/23

- Mak Čengić nagrada za najboljeg mladog glumca