Sve se nekako preživi, osim smrti Drama

RIJEČ AUTORA

Sve se nekako preživi, osim smrti (2011) dramski je tekst s izvjesnom biografijom (objavljen, preveden, javno čitanje u UK Parobrod u Beogradu), a i sudbinom da mu u Narodnom pozorištu (mjestu prvih fascinacija i susreta spisateljice s teatarskom umjetnošću) bude scenska praizvedba.
Dramski tekst koji vrlo slobodno biva prevođen na adekvatan scenski jezik, kao otvoreni literarni element, postaje predloškom redateljskom konceptu. Stvara se ponovno u interaktivnoj suradnji s glumcima, s novim dopisivanjima, štrihovima, dokumentarnim materijalom, adaptacijom, poantiranom aktualizacijom, korištenjem stihova W. Szymborske, A. Sidrana, glumačkih tekstualnih improvizacija, vizualne stilizacije i pokreta, funkcionalnog korištenja muzičkog elementa, i dokumentarnog video materijala, složenog simboličkog sustava…
Ambiciozan koncept specifičnog i prepoznatljivog redateljskog rukopisa Dine Mustafića.Zašto ova predstava sada i ovdje? Svaka predstava, barem implicite, hoće sobom nešto kazati o razlozima svog scenskog života. Ova, kroz živote i smrti jedne sarajevske obitelji/porodice govori i o suvremenom Sarajevu. O apsurdu kojem zorno svjedočimo, govorimo i šutimo.“Čudan Grad. Ne možeš ni u njemu, ni bez njega, a moraš. Ne da ti maknuti, a tjera te od sebe. Ko je i koliko živ u ovom Gradu, ne zna se. Najbolje ga vidiš zatvorenih očiju, iz očaja, ili s drugog kraja Svijeta.”

Ljubica Ostojić


RIJEČ REDITELJA

Preferiram teatar koji pruža otpor svim pokušajima da se komercijalizira kroz„lakše i pitke komade”. Zanimaju me dramski tekstovi koji se daju postaviti u kritičkom odnosu prema društvenim temama. Vidjeti vlastiti nakazni odraz u vremenu u kojem živimo, nije nimalo jednostavan scenski zadatak. Dramski tekst Ljubice Ostojić nudi mogućnost za otvoreno kazalište, nešto novo i rubno, istraživačko u propitivanju scenske forme i izraza.
Takvi dramski komadi čine da se bolje osjećate i u neuspjelom redateljskom pokušaju, nego u radu na dosadnim repertoarnim predstavama koje gode malograđanskoj publici ‐ jer ne daj Bože da se uznemire ili zapitaju o bilo čemu u teatru. Scena je metafizički prostor u kojem se može još uvijek slobodno misliti, čak i o svom rodnom gradu, s kojim nikad nisi načisto. To je u dobrom smislu neuništiv grad, brzo se regenerira, vitalan je i ima atmosferu koja zna biti zavodljiva i šarmantna, ali i nepodnošljivo okrutna.
Svaki grad se mijenja baš poput junaka ove drame. Volim sarajevski ironični pogled na sebe, kao i skeptičan pogled na svijet. Zbog toga je Sarajevo sudbinski i mitski grad.
Malo je sredina u kojima se ljubav i kompliment prema sopstvenom gradu izražavaju sa porugom, štosom i negacijom, jer bi u suprotnom sve bilo pleonazam i kič, pa stoga i mi, u radu na ovoj predstavi, nismo željeli napuštati taj “prepoznatljivi” duh, sve dok možemo preživjeti.

Dino Mustafić, reditelj

LJUBICA OSTOJIĆ, autorica

Rođena je 1945. u Beogradu, a koncem iste godine nastanjuje se sa porodicom u Sarajevu. Diplomirala je na Pedagoškoj akademiji (Likovni odsjek) i Filozofskom fakultetu (komparativna književnost i teatrologija) u Sarajevu. Radila je kao dramaturg Dramske scene Pozorišta mladih. Profesionalni je pisac sa statusom slobodnog umjetnika i dugogodišnji pozorišni kritičar u revijama Odjek i Književna revija i listovima Oslobođenje i Večernje novine. Urednik je dokumentarne, eksperimentalne i poetske drame na Radio‐Sarajevu, dramaturg‐saradnik u Mostarskom Teatru Mladih 74 /MTM/. Od 1994. godine djeluje kao predavač Dramaturgije na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje je u zvanju redovnog profesora. Piše također radio i tv. drame, scenarije, kritiku i esejistiku iz oblasti pozorišne umjetnosti, književnosti i likovnih umjetnosti.
Dramaturg je, dramatizator i adaptator brojnih predstava u savremenom teatru. Njena poezija, proza, kritika, drame i radio drame prevođene su na engleski, albanski, njemački, mađarski, makedonski, turski, slovenski, poljski, češki, bugarski, slovački, grčki, francuski… Član je Društva pisaca BiH od 1974. i P.E.N. Centra. Dobitnik je više književnih i teatroloških nagrada i priznanja među kojima izdvaja Međunarodnu nagradu za doprinos razvoju dramskog odgoja Grozdanin kikot (2000).

NAGRADE:

FESTIVAL BH DRAME ZENICA, 13. 5. 2017.
- Najbolji dramski tekst Ljubica Ostojić
- Najbolja glumica Ejla Bavčić-Tarakčija
- Najbolji glumac Aleksandar Seksan
- Najbolji mladi glumac Dina Mušanović
- Najbolji kostim Lejla Hodžić
- Najbolja muzika Damir Imamović
34.SUSRETI POZORIŠTA/KAZALIŠTA BRČKO, 16. 11. 2017.
- Najbolji glumac Aco Seksan
37.POZORIŠNE/KAZALIŠNE IGRE JAJCE, 1. 7. 2018.
- Najbolji dramski tekst
- Najbolja režija Dino Mustafić
- Najbolji mladi glumac Dina Mušanović
- Najbolja glumačka ostvarenja Kaća Dorić i Aco Seksan