Snijeg Drama

Orhan Pamuk svoj roman smješta u pogranični grad Kars na sjeveroistoku Turske, u tri dana i noći, kada je snijeg blokirao ceste i spriječio svaki ulazak ili mogući bijeg iz začaranog mjesta. Vremenske neprilike stvorile su savršene uslove za jednu pozorišnu revoluciju i vojni udar, odgodu izbora i suočavanje s pojavom samoubistva žena – „tri dana u kojima će se Kars kuhati u vlastitoj kaši“. Sa snježnim padavinama u grad dolazi i Ka, turski pjesnik koji živi u izganstvu u Njemačkoj, a koji se u Tursku vraća radi majčine smrti, ali i vijesti da se Svila, njegova ljubav iz mladosti, razvela i da sada živi u Karsu. U nepunih 72 sata, Ka će otkriti ljubav, savršenu simetriju i Allaha, ali i steći smrtne neprijatelje.

Ka, prozapadni intelektualac, ali i samotnjak u egzilu i pjesnik bez inspiracije, naći će se na raskršću između radikalnog islama i sekularizma, između duhovnosti i strasti, između spletki i patnji, Istoka i Zapada.

Konzervativizam, patrijarhat, korupcija, bijeda, nezaposlenost, iseljavanje, beznađe, jednoumlje, konstantna stagnacija učinili su Kars, baš kao i Sarajevo, mjestom bez pogleda u budućnost. Kako bi opstali, muškarci Karsa nadu pronalaze u fanatičnoj religiji ili patriotizmu, a žene u samoubistvu kao buntovnom vapaju za slobodom. Naspram svih tih zadrtosti i kolektivizama, stoji individualac Ka koji bi „želio biti zapadnjak, a vjerovati“, koji spozna Allaha, ali i ovozemaljsku sreću. I dok se radnja ovog ljubavnog romana sve više kreće ka političkom trileru, dok životi svih likova, pa i njega samog dolaze na ivicu ponora, Ka spoznaje kako svijet čini jednu savršenu simetriju, baš poput snježne pahuljice koja je svojom strukturom jedinstvena i neponovljiva, iako na prvi pogled, baš kao i čovječanstvo, čini tek jednoličnu bijelu masu koja prijeti da će progutati čitav svijet. U toj simetriji Ka pronalazi inspiraciju, ali i prisutnost Allaha, koji se ne skriva u džematima već „u usamljenim srcima i tišini snijega“. Uvidjevši to, shvatit ćemo da su razlike između vjernika i ateista u mnogočemu lažne i sporedne, ukoliko jedan ide ka ljubavi, jednako kao i drugi ka vjeri – jer ljubav je vjera, a vjera je ljubav.

Bojana Vidosavljević i Emina Omerović

ORHAN PAMUK, pisac

Rođen je u Istanbulu 1952. godine. Autor je deset romana od kojih su najpoznatiji Crna knjiga, Zovem se Crvena, Snijeg, Muzej nevinosti, Čudne misli u mojoj glavi i Žena crvene kose, knjige memoara Istanbul, kao i tri djela nefikcionalne proze. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2006. godine. Švedska akademija pohvalila je Pamuka „koji u potrazi za melanholičnom dušom svog rodnog grada otkriva nove simbole za sudare i prožimanja različitih kultura”. Spada među najistaknutije evropske romanopisce, a djela su mu prevedena na više od 60 jezika.

DINO MUSTAFIĆ, režiser

Rođen je u Sarajevu, gdje je diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti, Odsjek za režiju, te komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Režirao na mnogim pozorišnim scenama, između ostalog u Parizu, Sofiji, Bratislavi, Beogradu, Zagrebu, Tirani, Trstu, Skadru, Ljubljani, Skoplju, Prištini, Podgorici, Rijeci, Splitu, Mariboru, Novoj Gorici, Cetinju, Baru… Predstave su mu izvođene i u Americi, Africi, Aziji, na raznim jezicima, te su nagrađivane na brojnim domaćim i internacionalnim festivalima i gradovima: Meksiko Siti, Kairo, Aleksandrija, Rim, Firenca, Venecija, Madrid, Frankfurt, Minhen, Bogota, Bratislava, Oslo, Beč, Toronto, Gvadalahara, Pariz, Nica, London, Štokholm, Istanbul, Sibiu, Varna, Vratsa, Blagoevgrad, San Jose, Budva, Rijeka, Udine, Zagreb, Novi Sad, Subotica, Budimpešta, Nikšić, Beograd, Ljubljana, Skoplje, Bursa, Modena, Solun, Skien, Ulan Bator, Kisinjev… Predstava “Helverova noć” Kamernog teatra ‘55 ušla je u historiju bosanskohercegovačkog pozorišta kao najnagrađivanija sa 23 internacionalna priznanja. Režirao je više od 120 predstava prema djelima klasičnih i savremenih pisaca.