Orfej u podzemlju Opera

PARODIJA NA MIT

Poštovana publiko, siguran sam da ćete u našoj novoj opernoj premijeri prepoznati arhetipe kojim ćete se ovaj put nasmijati od srca. Dramaturške intervencije na ovaj čuveni libreto još jednom ukazuju kako ovo zabavno i originalno muzičko djelo ima vanvremenski okvir jer govori o održavanju aparata moći, političkom licemjerstvu, prijetvornosti, spletkarenju i grijehu, razuzdanom bludu; sve skupa to je niz stečenih i univerzalnih konstrukcija nepromjenjive ljudske svijesti - lako prepoznatljivi obris naše tmurne svakodnevnice. Posebno ističem pedantnu ruku redateljice Nine Kleflin koja stavlja naglasak na dramski izraz, shvativši da uspjeh cjeline predstave ovisi o komičnom senzibilitetu opernog ansambla i hora Narodnog pozorišta Sarajevo. Iskreno nas raduje kvalitetna saradnja autorskog tima redateljice s dirigentom Ognjen Bomoštarom, koji se na najbolji način vraća u svoje Narodno pozorište Sarajevo, što je stara / nova radost za našu opernu scenu. Eksplozija mašte, razigranost i sjajna vizuelnost predstave obećava novi hit operne produkcije Narodnog pozorišta Sarajevo. Tom utisku sa proba doprinose pjevačke i glumačke role naših solista iza kojih stoji veliki rad u ovom teatarskom procesu. Želim istaći i Hor Narodnog pozorišta Sarajevo koji je izražajan, usaglašen, prostorno dinamičan i kao uvijek čvrst oslonac rediteljskog koncepta koji Offenbachovu muziku savršeno povezuje u burlesknoj, podvojenoj igri. Nije ovo prvo operno uprizorenje  duhovite parodija na mit o Orfeju i Euridiki na pozornici Narodnog pozorišta Sarajevo. Ovaj naslov jeste najbolji  primjer aktivnog i stvaralačkog odnosa prema sredini i moralu društva svoga vremena koje  nikoga onda kao ni sada ne štedi, kako vladare tako i sirotinju. Podjednako oštro otkrivaju se i postupci održavanja aparata moći. Ukratko, Offenbach se narugao ispravnom dvorskom životu, otkrio je Potemkinova sela i zbacio ogrtače koji stvaraju privid veličine. Angažirana opera i visoki muzički standardi biće i dalje koordinate naših novih produkcija do kraja ove kalendarske godine.

Dino Mustafić, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo

RIJEČ REDITELJICE

Orfej u podzemlju, iako je star više od 150 godina nimalo nije  otupio svoju ironičnu oštricu. Jacquesu Offenbachu je bilo dosadno klasicističko kazalište, izluđivala ga je malograđanština i robovanje formi. Htio se našaliti, baciti rukavicu tadašnjem društvu i pozvati ga u kazalište na predstavu koja će prštati od strasti i autentičnosti.

Htio je infernalni galop, ponudio ga i osvojio srca svih koji su imali smjelosti prigrliti ga. I tako je ostalo do danas.

Što mi možemo u tumačenju ove komične opere otkriti novo,  što nam autori već nisu napisali? Sve je ostalo tako razorno isto.

Radnju su autori smjestili u pastoralno idiličnu Tebu ( svijet ljudi), na Olimp (svijet bogova) i u Had (podzemni svijet mrtvih). Mi smo radnju, sukladno današnjem svijetu smjestili u luksuzni hotel, milje ekskluzivnog resorta iz budućnosti. Na vrhu sky bar, svijet bogova, u podrumu kockarnica, svijet sijena. Oko hotela, u parku, motaju se obični ljudi koji nemaju pristupa ni gore ni dolje.

No suština je ista, onakva kakva je zamišljena još 1858. godine kad je djelo nastalo.

Bogovi su korumpirana stranka koja samo želi vladati još jedan mandat. Brakovi su loše firme, supružnici se ne podnose, samo čekaju priliku da strast potraže izvan braka. Moćnici koriste svoj položaj kako bi zadovoljili svoje apetite i perverzne strasti. I ljudima i bogovima upravlja Javno mnjenje, javna slika koja je svima bitnija od suštine ili istine.

Dosadno je govoriti pristojno, formalno, u stihovima. Dosadno je brinuti za svoju karijeru i ugled. A svi se tome tako robovski pokoravaju.

Ja te mrzim, reći će žena mužu. Jupiter, glavni vladar, reći će svojim ministrima: lažite, moramo sačuvati vlast. Pluton, gospodar podzemlja, ironično će ustvrditi: bar je podzemlje transparentno.

I tako je to napisano u djelu koje se zove Orfej u podzemlju: direktno, bez uvijanja. Ovo je smjelo muzičko djelo, na nama je da samo hrabro pročitamo što su nam autori ponudili.

A tim su nas putem poveli kroz fantastičnu glazbu i zabavnu priču. Život nije lak, poručuju, ali hajde da ga bar na trenutak raskrinkamo.

Koliko je život, unutar takvih pravila težak, najbolje znamo mi – smrtnici. Snalazimo se dan po dan, pazeći da se ne pogubimo sasvim, da ne zaboravimo gdje su istinske vrijednosti, gdje je dobrota i smisao.

Offenbach i njegovi prijatelji, libretisti imali su odvažnosti da se u alegorijama narugaju svom društvu i svom svijetu. Majstorstvo i beskrajni talent kompozitora osigurao nam je vrhunsku muziku, hitove koji nikad ne zastarijevaju.

Na nama je samo da smognemo jednako toliko snage da kažemo stvari jasnim jezikom. Da se drsko nasmijemo u lice sadašnjem trenutku, ali i samima sebi.

Put koji nam je utabala ova opera buffa je put drskosti. Reći, pa što. Živjeti punim plućima, plesati, ljubiti, živjeti do kraja.

Nina Kleflin

NINA KLEFLIN, rediteljica

Nina Kleflin je rediteljica iz Zagreba. Diplomirala je režiju na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti i pripada afirmiranoj generaciji hrvatskih reditelja. Režirala je u gotovo svim kazališnim kućama u Republici Hrvatskoj, a iza nje je oko sto dvadeset profesionalnih kazališnih predstava. Režirala je i u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Mađarskoj, Kanadi i SAD. Među značajne režije ubraja Oblomova i Osam lakih komada u Zagrebačkom dramskom kazalištu Gavella, Šteta što je kurva u Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci i Liliom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku.  Komedije smatra svojim osobnim «fahom», a mnoge od njih su u njenoj režiji doživjele i više od stotinu izvedbi. (Scapinove spletke u kazalištu Vidra, Split 3 u kazalištu Kerempuh i Čisto Ludilo u gradskom kazalištu Komedija, mjuzikl Menopauza u Ljubljani). Režirala je nekoliko predstava i u SAD, tokom svog boravka na Fulbrightovoj stipendiji kada je radila na prestižnom sveučilištu Carrnegie Mellon u Pittsburghu. Postavila je i dramu Mire Gavrana Kraljevi i konjušari u slavnom Eugene O'Neill Theatre Centru s odabranom ekipom poznatih američkih glumaca tokom ljeta 2001.godine. U gradskom kazalištu Komedija u Zagrebu je napravila neke od svojih najuspješnijih predstava: Ukroćena Goropadnica, Sluga dvaju gospodara, Ella i Marilyn, Skup, Čisto Ludilo i druge. Bavi se i muzičkim kazalištem, režira opere, operete i mjuzikle. Hvaljena je njezina režija Nikole Šubića Zrinjskog  u produkciji HNK Osijek kao i Jalta Jalta Grgića i Kabilja u produkciji istog kazališta.

U njenoj režiji čuveni mjuzikl Moje pjesme moji snovi u produkciji HNK Osijek nagrađen je Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju muzičku predstavu u cjelini.

Poseban je njezin doprinos Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku i  Šibenskom kazalištu. Njezinom režijom mjuzikla Fantazija počela je profesionalizacija šibenskog kazališta 2008. godine. Za MDF je napravila muzišku trilogiju: Buratino, Matilda, ČOZ - za koju je autorsku muziku napisao skladatelj Neno Belan.  Ova tri mjuzikla za cijelu obitelj doživjela su veliki uspjeh i obilježila Festival u posljednjih nekoliko godina. Za režiju te trilogije nagrađena je Nagradom hrvatskog glumišta. Uz režiranje bavi se prijevodima, dramatizacijama i dramskom pedagogijom, te piše. Dramaturg je kazališta Komedija. Živi u Zagrebu.

Ovo je njena druga režija za Narodno Pozorište u Sarajevu.

OGNJEN BOMOŠTAR, dirigent, kompozitor, muzički pedagog, pijanista

Rođen je u Banja Luci 1947. godine  Studirao je klavir i dirigovanje na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Kao sedmogodišnji dječak pjevao je na opernoj sceni Sarajevskog pozorišta – Čobanče, Ero s onog svijeta, Dušan, Simonida. Godine 1964. upisuje klavir i istovremeno korepetira u Baletu. Već tada važi za jednog od najboljih klavirskih pratilaca. Sarađivao je sa  velikim brojem ex-jugoslovenskih  opernih pjevača: Bakočević, Smiljanić, Cigoj, Munitić, Kuculović, Bačanović… Završio je i Odsjek dirigovanja u klasi profesora Teodora Romanića. Godine 1975. postaje dirigent i šef Hora Opere. Vodio je i Sarajevski vokalni oktet i veliki broj horova  amaterskih društava sa kojima je imao zapažene uloge i nagrade. Pisao je muziku za mnoge pozorišne predstave raznih teatara. U Narodnom pozorištu Sarajevo pisao je muziku za predstave: Put oko svijeta, Bila je to ševa, Sprovod u Terezijenburgu, Kabare, Revizor, Osveta ruske sirotice… Sarađivao je sa Sarajevskom filharmonijom, Orkestrom i Horom RTV-Sa, Mostarskim simfonijskim orkestrom i Dubrovačkim simfonijskim orkestrom. Nastupao je u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Grčkoj, Austriji, Švedskoj, Izraelu. U Narodnom pozorištu Sarajevo dirigovao je velikim brojem opereta i opera, kao i raznim prigodnim koncertima: Mala Floramye, Don Pasquale, Rigoletto, Orfej u podzemlju, Traviata, Šišmiš, Carmina Burana, Requiem, Knez Igor, Vesela udovica, Verdijana, Moja ljupka dama, , Kneginja čardaša. Duži period je bio professor i šef Odsjeka  za dirigovanje na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, kao i u Istošnom Sarajevu gdje je bio dekan na Muzičkoj akademiji i  na Akademiji u Banja Luci.

NAGRADE:

Nagrade NPS za najbolja umjetnička ostvarenja u sezoni 22/23

- Hana Salihović nagrada za najbolju mladu solisticu za ulogu Kupido
- Amila Ravkić nagrada za najbolju sporednu ulogu Javno mnijenje
- Vanja Ciraj Džudža nagrada za najbolju kostimografiju