La Traviata Opera

Sadržaj

Predigra

1.čin

U svom raskošnom stanu u Parizu, lijepa Violetta dočekuje brojne goste. Među njima je i mladi kavalir Alfredo Germont kojega prijatelj Gaston predstavlja kao starog Violettinog obožavaoca. Na nagovor društva, Alfredo pjeva zdravicu koju svi prihvataju. Zatim odlaze u susjednu prostoriju, gdje je servirano jelo, jedino Violetta zaostaje, jer joj je pozlilo. Alfredo se vraća i grdi je što ne čuva zdravlje. U njegovoj zabrinutosti Violetta osjeća iskreno ljubavno zalaganje i poziva ga da je opet posjeti. Kada? – pita uznemireno Alfredo – kada uvene cvijet kamelije koji mu je predala. Znači: već sutra! Alfredo srećan odlazi, a i gosti napuštaju zabavu jer već sviće. Violeta ostaje sama i čudi se kakva se to osećanja bude u njoj. Ona odbacuje ljubav kao ludost i veliča radost i zabavu, ali joj se stalno vraćaju Alfredove riječi da je „ljubav samo bilo svemira“.

2. čin

Sjedinjeni u sretnoj ljubavi, Violetta i Alfredo već treći mjesec žive u ladanjskoj kući na domak Pariza, prekinuvši sve veze s ranijim Vilettinim društvom. Alfredovu sreću pomućuje vijest, koju slučajno saznaje od sobarice, da Violetta prodaje svoju skupocjenu kočiju i konje da bi podmirila troškove njihovog ladanjskog života. On odmah žuri u Pariz da to spriječi. Violetta dolazi i sa smiješkom čita poziv svoje prijateljice Flore za svečani bal. Tada joj najavljuju posjetioca, i pred nju iznenada izlazi, dostojanstvenog i hladnog držanja, Alfredov otac koji je došao „spasiti sina“ iz njenih ruku. Violetta je duboko povrijeđena i želi napustiti sobu. Njeno držanje zbunjuje starog Germonta koji ubrzo saznaje da je Violetta dobro i pošteno stvorenje koje iskreno voli Alfreda, što potvrđuje i svojim materijalnim žrtvama. Germont je ganut, ali svejedno iznosi svoju molbu: da Violetta sama napusti Alfreda, kako njihova veza, koja je u društvu primljena sa zgražanjem, ne bi bila preprekom sretnoj udaji Alfredove sestre. Violetta pristaje slomljenog srca i oprašta se od ganutog Germonta. Ostavši sama, ona Alfredu piše oproštajno pismo; kad Alfredo iznenada ulazi, ona mu ne želi pokazati to pismo i oprašta se od njega sa suzama u očima. Alfredo nemiran očekuje najavljeni dolazak svog oca, no sluga mu donosi Violettino pismo: ona ga napušta i vraća se svom ranijem životu. Očajnog Alfreda otac nagovara ga da se vrati u rodnu Provansu. Slušajući ga, Alfredo odjednom na Violettinom stolu otkriva Florinu pozivnicu i razbješnjen hrli u Pariz.

Promjena:

U salonu Flore Bervoix sastalo se staro pariško društvo, u kojem se pronio glas da je Violetta napustila Alfreda. Goste zabavlja hor koji predstavlja toreadore, piccadore i Ciganke; uz njih nastupa i balet. Tada dolazi Alfredo, a malo zatim i Violetta, u pratnji barona Douphola. Alfredo i baron nađu se za kartaškim stolom, za kojim Alfredo dobija velike svote novca. Alfredo izaziva barona, no rastavi ih Flora. Violetta je potajno pozvala Alfreda na razgovor. On dolazi, u nadi da će se pomiriti. No Violetta ga moli da se povuče, jer strahuje da će ga baron pozvati na dvoboj. Ona ne smije Alfredu priznati da strahuje za njega, i time još više podjaruje njegov bijes. Alfredo, zaslijepljen ljubomorom, glasno saziva čitavo društvo i pred svima vrijeđa Violettu, bacajući joj pred noge dobijeni novac. Svi su zgranuti i osuđuju njegov čin; stari Germont koji se pojavio među gostima, grdi ga i udaljava iz društva.

Preludij

3. čin

Jutro je. U skromno namještenoj sobi. Violetta je budna i teško bolesna. Pored nje je usnula sobarica Annina. Posjećuje je liječnik koji Annini saopštava da se Violettin život bliži kraju. Violetta ponovo čita pismo Alfredovog oca koji joj javlja da je u dvoboju s Alfredom baron lakše ranjen, da je Alfredo u inostranstvu, ali da ga je on obavijestio o njenoj žrtvi. Alfredo se vraća, i obojica će je uskoro posjetiti. Gledajući u ogledalu svoje uvelo lice, Violetta strahuje da će sve već biti prekasno – dok u isto vrijeme kroz otvoren prozor dopiru radosni glasovi pariške mladeži koja se veseli maškarama. Annina uzbuđeno ulazi u sobu i priprema bolesnu Violettu na iznenađenje: došao je Alfredo, strastveno je grli i govori o novom životu koji ih čeka. Violetta bi htjela izaći, ali nema snage. Ona se očajno pita da li će je zaista mimoići životna sreća, sada, kada joj se napokon nasmijala. S tim mislima pada u agoniju u kojoj je nalaze stari Germont i dr.Grenvil. Okružena njima, Violetta umire s ozarenim smiješkom sreće na licu.

OGNIAN DRAGANOFF, reditelj

Bugarski operski reditelj. Studirao opersku režiju kod Plamen Kartaloffa u Bugarskoj, a specijalizirao u Operi u Strazbourgu (Francuska) kod Albert-Andre Lheureuxa. Nakon što je kao trubač proveo kratki period u orkestru Nacionalne opere u Sofiji, ubrzo je postao značajan i priznat operski reditelj u Jugoistočnoj Evropi. Obavljao je i dužnosti zamjenika direktora Nacionalne opere u Sofiji, a kao reditelj je gostovao u Grčkoj, Makedoniji, Brazilu, Holandiji, Italiji, Španiji, Njemačkoj, Rumuniji, Srbiji, Rusiji, Kolumbiji… Njegove predstave su redovno gostovale na scenama Zapadne Evrope, posebno u Holandiji. Režirao je široki operski repertoar, a njegov režijski rad odlikuje se iznimnom maštovitošću kompletne scenske aparature, podrazumijevajući korištenje atraktivnih scenografija i kostimografija.