Kavkaski krug kredom Drama

Onima koji će se roditi poslije nas

Zaista, u mračnim vremenima živim!
Bezazlena riječ je glupa. Vedro čelo
Znak je bešćutnosti. Taj, koji se smije,
Samo još nije primio
Poraznu vijest.
Kakva su to vremena, kad je
Razgovor o drveću gotovo zločin,
Jer uključuje šutnju o tolikim nedjelima?(…)

 Kavkaski krug kredom jedan je od zadnjih, ali i jedan od najintrigantnijih komada Bertolta Brechta (1898 -1956), dramatičara drugačijeg, pjesnika različitog, pripovjedača, režisera i teoretičara koji je pokrenuo i epski teatar, tog vražjeg pacifista koji je svojim kritičkim, društveno angažiranim djelom revolucionirao kazalište. Hrabrost izričaja, snaga eksperimenta i strastvenost angažmana osigurala mu je ne samo poziciju najistaknutijeg njemačkog dramatičara 20. stoljeća čija riječ jednakom snagom i danas odjekuje s pozornica iščitavajući nemilosrdno istinu o svijetu i vremenu, već i neosporan utjecaj na suvremenu europsku dramu.

Ekspresionistički rukopis i zanos Kruga, ove okrutne bajke za odrasle u šest slika, kojom u igru uvlačimo kulturološke, intelektualne, socijalne, političke i sve druge dimenzije prostora, zanos je u kojem Gruša, mlada žena, žrtvuje sve kako bi zaštitila napušteno dijete u vrtlogu građanskoga rata susrećući pri tom čitavu galeriju različitih likova. On nam dopušta slobodu forme, on traži satiru kao oruđe koje odlično odgovara i potrebno je našem vremenu, ali i obvezuje nas na kritiku apsolutističke vlasti, kapitalizma i naravno – rata – jer se njime ne može i neće riješiti niti jedan problem, a ono što za njim neumitno ostaje su stradanja, žrtve, nemoral, lopovluk i kaos. Predstava prokazuje nepravdu i društvenu nejednakost, otvarajući nam mogućnost odluke da sami budemo arbitri zakona i vlastite sudbine, a ne da nam ta prava uzurpiraju korumpirani suci ili birokrati koji djeluju uvijek u korist kapitala i onih na vlasti. Imamo li snage razlučiti laž i manipulaciju od onog što je stvarno, od stvarnih problema i društva i pojedinaca? Misli li itko da živi u savršenom društvenom sistemu, a svjedoci smo opasno rastućih socijalnih razlika? Jer nepravedni sistemi uvijek generiraju onu manjinu kojoj je svako bogatstvo premaleno i, s druge strane, one koji nemaju ni ono što im treba za elementarno preživljavanje, ona tri Grušina pijastera za mlijeko… Ima li snage, zajedničke volje, izboriti se za plemenitije društvo, ustati protiv terora nad ljudima, nad ljudskom slobodom i naravno nad slobodom duha iz koje se, na kraju krajeva, stvara i umjetnost i slobodno društvo – pitanja su koja se vrte u ovom našem Krugu…

 Željka Udovičić Pleština

PAOLO MAGELLI, reditelj

Paolo Magelli rođen je u Pratu, u središtu Toscane. Profesionalni teatarski put započinje kao asistent Giorgija Strehlera, a potom kao mlad reditelj zajedno s Robertom Benignijem i Pamelom Villoresi osniva trupu Teatro studio del Teatro Metastasio. Studirao je režiju i slavistiku, a kad mu je ponuđena stipendija izvan Italije, odabire Rumuniju koja mu se, u tom periodu, činila najzanimljivijom u oblasti rediteljskog pozorišta. Tamo režira dvije predstave s kojima biva pozvan na pariški Festival Théâtre des Nations Jean-Louisa Barraulta. Na poziv Mire Trailović dolazi u Beograd 1974. i tamo svojom prvom predstavom Mandragola (Machiavelli) postiže veliki uspjeh, a sa Večeras improviziramo (Pirandello) gostuje prvi put u Sarajevu na MESS-u 1981. te dobija nagradu. U Zagreb odlazi 1985. gdje je angažiran kao umjetnički direktor Zagrebačkog kazališta mladih. Od tada pa do danas ostaje vezan uz region gdje se, nakon profesionalnih izleta, uvijek i ponovo vraća.

Bio je stalni saradnik u pozorištu Wupertaler Bühnen (1989 – 1996) u vrijeme kada su dramski ansambl i trupa Pine Bausch stvarali zajedno,  umjetnički direktor u Theater an der Ruhr, živio je i radio u Beču (1997 – 2003), Dresdenu (2004 – 2008), te bio intendant nacionalnog pozorišta Toscane – Teatro Metastasio (2010 – 2016).

Najnagrađivaniji je pojedinačni umjetnik Festivala MESS, dobitnik nekoliko Sterijinih nagrada, tri Nagrade hrvatskog glumišta, Nagrade crnogorskog glumišta, Nagrade Borštnikovih susreta i mnogih drugih.

Dobitnik je Zlatnog lovor vijenca Festivala MESS za doprinos teatarskoj umjetnosti, 2014. godine.

Režirao više od 170 pozorišnih predstava na scenama Njemačke, Italije, Mađarske, Francuske, Venecuele, Meksika, Švajcarske, Kolumbije, Belgije, Izraela, Slovenije, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Hrvatske…

NAGRADE:

24.JUGOSLOVENSKI POZORIŠNI FESTIVAL „BEZ PREVODA“, UŽICE, SRBIJA, 10. 10. 2019.
- Najbolja režija, nagrada ARDALION Paolu Magelliju
- Najbolja ženska uloga Maja Izetbegović uloga Gruše
- Nagrada za najbolju kostimografiju Lejla Hodžić