Hedda Gabler Drama

Uvodna riječ

Jedna od najznačajnijih Ibsenovih drama ponovo će biti postavljena na scenu Narodnog pozorišta Sarajevo nakon gotovo 59 godina (20. 9. 1964). Iako je riječ o vanvremenskom djelu i jednom od najproslavljenijih Ibsenovih komada, Hedda Gabler ipak je rijetko postavljana u bosanskohercegovačkim pozorištima. Šta je tome razlog, teško je pronaći odgovor.

Hedda Gabler nastaje 1890. godine i spada među Ibsenove komade iz simbolističke faze. Posljednja je drama koju je napisao u svom 27 godina dugačkom egzilu, prije nego što će se 1891. napokon vratiti nazad u Norvešku, gdje će napisati još četiri drame.

U svojoj simbolističkoj fazi, Ibsen istražuje duboke psihološke konflikte pojedinca i nemogućnost razrješenja sukoba između njegove stvarnosti i ideala. U tom pogledu, čini se da je Hedda Gabler jedan od najintimnijih Ibsenovih komada.

Žudeći za nemogućim idealom lijepog i dostojanstvenog, a pristajući na banalnost življenja u modernom društvu, Hedda je jedan od najnepredvidljivijih, najuzbudljivijih i najslojevitijih likova ikada napisanih. Pišući Heddu Gabler, psihološku dramu o ženi zatočenoj u kući, braku i životu koji nije željela, Ibsen slika portret ranog industrijskog društva u kome je tehnologija omogućila masovnu proizvodnju, ali je istovremeno preoblikovala društvene vrijednosti, pa se zadovoljstvo mjeri  potrošnjom, vrijednost pronalazi u kompeticiji, a samorealizacija čovjeka se očituje u tome da li je uspješno ispunio svoju društvenu funkciju. Granice individualne slobode iscrtane su linijama društveno prihvatljivog, i svaki pokušaj odstupanja predstavlja napad na krhki poredak društvenih odnosa. Porodica kao nukleus društva, postaje poligonom sukoba nesretnih ljudi, čijim životima dominira ispraznost, otuđenost i nerazumijevanje. U takav svijet, on spušta junakinju čije biće odbija da se pomiri sa onim što je okružuje i čija je tragička pogreška upravo to što je pokušala. U savremenom svijetu, Ibsenova drama ne gubi na aktuelnosti. U najekstremnijem procvatu  divljeg kapitalizma, ona je možda aktuelnija nego ikada prije.  Heddu Gabler oblikuje želja za negativnom slobodom – slobodom bez odgovornosti. Njena destrukcija odbrambeni je impuls osobe inhibirane i onemogućene da svoje želje pomiri sa stvarnošću. Zato je ova drama univerzalna, uvijek inspirativna i vrijedna gledanja. Ona je ogledalo koje otkriva tamne strane naše prirode, te  nas provocira da se suočimo sa sobom i preispitamo svoje želje i vrijednosti. Zbog toga, čini se, preziremo djelo i protagonisticu, jer vrlo surovo i ogoljeno prepoznajemo napad na usvojene principe oko kojih gradimo vlastite živote, gušeći i potiskujući u sebi sve ono što se u tu normu ne uklapa.

Govoreći kroz lik Hedde Gabler, Ibsen zapravo govori o pitanjima koja ga muče kao pisca. Lijepo, dostojanstveno i vječno kao ideali kojima teži, spram ispraznosti buržujskog života i poštivanja društvene norme, čine da i pisac i lik zauzimaju poziciju cinika svjesnog problema, ali bez mogućnosti da se s njim pomire.

Ne bi bilo čudno da je upravo to razlog zašto Heddu Gabler ne gledamo često u našim pozorištima. Možda se prosto bojimo šta možemo vidjeti u tom ogledalu.

Nermin Hamzagić i Asja Krsmanović

Nermin Hamzagić, reditelj

Nermin Hamzagić  rođen je 1986. Diplomirao je režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje trenutno radi kao asistent na predmetu Režija.

Svoju prvu profesionalnu predstavu Kopenhagen (2008) autora Michaela Frayna, režirao je u produkciji East West Centra iz Sarajeva. U produkciji iste kuće režirao je dokumentarni film Dreamers (2009), koji je uvršten u zvaničnu selekciju dokumentarnog programa 15. Sarajevo film festivala i Festivala dokumentarnog filma Jihlava. Režirao je predstavu Ulica divljih kestenova autora Danila Kiša u koprodukciji sa Međunarodnim festivalom MESS (2011). Godine 2012. režira predstavu Strah i bijeda Trećeg rajha – 99 %, u produkciji Sarajevskog ratnog teatra, koja je uvrštena u zvanični program Future MESS, 52. međunarodnog teatarskog festivala MESS. U Narodnom pozorištu Sarajevo, režirao je 2013.  predstavu Tartuffe, Molierea. U koprodukciji MESS Teatra, Narodnog pozorišta Sarajevo i East West Centra Sarajevo, režirao je predstavu Pobunjenik M. K. (2014) – dramatizaciju novele Michael Kohlhaas Heinricha von Kleista. U produkciji teatarskog festivala MESS, Arthuba i Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi, postavlja performans Atlete srca (2016). Teatarski performans Welcome (2017), nastao u koprodukciji kuće Kontakt i MESS-a, osvojio je čak tri nagrade na Internacionalnom teatarskom festivalu MESS: Nagradu publike, Specijalno priznanje žirija i Specijalnu nagradu za upotrebu zvuka/muzike u predstavi.

U produkciji SCCA/Pro.ba režirao je kratki igrani film Kalo (2014), koji je na 21. Sarajevo film festivalu 2015. nagrađen Specijalnom nagradom žirja, kao i dokumentarni film Soul Train (2014) i kratki film Intervju (2017). Njegov debitantski film Pun mjesec (2019), u produkciji SCCA/Pro.ba, nominovan je za nagradu Europske filmske akademije u kategoriji European Discovery – Prixi Fipresci 2020, te osvojio nagradu Ekumenskog žirija na Cottbus film festivalu, gdje je premijerno i prikazan.

Od 2018. član je Umjetničkog savjeta Internacionalnog teatarskog festivala MESS, a od 2020. član Upravnog odbora Udruženja filmskih radnika Bosne i Hercegovine.

Asja Krsmanović, dramaturginja

Rođena je 1988. godine u Sarajevu. Diplomirala je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek za dramaturgiju. Trenutno završava master studij na istom odsjeku.

Kao dramaturginja potpisuje predstave: Strah i bijeda III Reicha – 99%, B. Brecht, režija: Nermin Hamzagić, SARTR (2012); Tartuffe, J. B. P. Moliere, režija: Nermin Hamzagić, Narodno pozorište, Sarajevo (2013); Pobunjenik M. K., prema motivima novele Michael Kohlhaas Heinricha von Kleista, režija: Nermin Hamzagić, Narodno pozorište Sarajevo (2014); Welcome, režija: Nermin Hamzagić, Kontakt i MESS (2017); Balkanski rekvijem, D. Basha, A. Imširević, A. Bašović,  režija: Stevan Bodroža, Hundsturm teatar Beč i Bosansko narodno pozorište Zenica (2014);  Svakog trena mislim na te, zemljo moja, A. Imširević, N. Antulov, T. Bijelić, režija: Stevan Bodroža, Bosansko narodno pozorište Zenica (2015);  Sanjska služba, reditelj i koreograf: Željko Božić, Cankarjev Dom, Ljubljana (2016); Ljudožderka, ili kako sam ubila svoju porodicu Lejla Kalamujić, režija: Lajla Kaikčija, Bosansko narodno pozorište Zenica (2019); Bajka o bajkama, Jasmina Stanković Amadei, režija: Sanin Milavić, Pozorište mladih Sarajevo (2020).

Od 2011. godine do danas radi kao koordinatorica, a zatim menadžerica Takmičarskog igranog, Takmičarskog kratkog i programa U fokusu, Sarajevo Film Festivala, a od 2017. godine radi selekciju i vodi Takmičarski program – Studentski film.

Scenaristica je kratkog igranog filma Kalo, u režiji Nermina Hamzagića, SCCA/Pro.ba (2014), rediteljica i scenaristica kratkog filma Kraj dana (2017).

Jedna je od pokretačica i prva selektorica Festivala srednjoškolskog teatra Juventafest. Članica je balkanske mreže za prevođenje dramskih tekstova EURODRAM. Od 2018. članica je Umjetničkog savjeta Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.

NAGRADE:

41. POZORIŠNE/KAZALIŠNE IGRE BIH U JAJCU

-Nagrade za najbolja glumačka ostvarenja Aldin Omerović i Jasna Diklić

SVEČANOST U ORGANIZACIJI NARODNOG POZORIŠTA SARAJEVO ZA NAJBOLJA UMJETNIČKA OSTVARENJA U SEKTORIMA DRAME, OPERE I BALETA ZA SEZONU 21/22

-Mirna Ler nagrađena je za najbolju scenografiju u predstavi “Hedda Gabler”

-Mona Muratović, nagrada za glavnu žensku ulogu Hedda Gabler u drami “Hedda Gabler”.