Elektra Drama

Riječ reditelja

Veliki ikonopisci, kao i mnogi značajni i manje poznati savremeni grčki slikari, posvetili su svoje živote slikanju istih motiva iznova i iznova. To nije bilo zbog nedostatka inspiracije — upravo suprotno! Svaki pokušaj podrazumijeva pretpostavku da suštinu koju tražimo u stvarima nije moguće dokučiti.

Izraz “rukom rađeno”, koji je u posljednje vrijeme postao veoma moderan, znači da svaki naš silazak prema najvećim i najuzvišenijim stvarima može voditi jedino Božija ruka — a ne to da je sam stvaralac neka manja božanstvo. U tome i leži razlika između Istoka i Zapada. Poniznost i prihvatanje smrtnosti, nasuprot narcisoidnoj veličini Zapada i njegovoj stalnoj težnji da dopre do božanskog oštrim, uzdižućim crkvenim tornjevima koji arogantno probijaju sive nebove.

Dakle, odluka da se ponovo pristupi Sofoklovoj Elektri, vođena našim divno slobodnim prvim probama u Teatru Poreia, ne treba se tumačiti ni kao što drugo do kao priznanje bezданskog dubine ovog djela, koje nas poziva da ga istraživanje. Uvjeren sam da tragediju ne treba pretvarati u turističku atrakciju, negujući veliku korist koju nam može pružiti ako dođemo u doticaj s njenim dubljim duhom, koji — sretnom slučajnošću — mnogi Grci nose živog u sebi!

Divno predanje i apsolutna tišina publike na svim našim predstavama u otvorenim teatrima Grčke i Kipra podsjetili su nas da će to kako će se predstava tragedije i prenošenje njenog duha uvijek ocjenjivati — ne od strane filologa ili stručnjaka bilo koje vrste — već prema tome je li u nama sposobna probuditi uzvišenost strasti, božanski zanos i pomirenje svih radosti i bolova života koje pjesnik ima moć podariti svijetu.

Dimitris Tarlow