Riječ režisera
“Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog”, kaže Meša Selimović. Postaviti operu Don Carlo u Sarajevu velika je čast i odgovorost, budući da govori o vojnoj i političkoj opresiji koja svojim složenim i nemilosrdnim mehanizmima melje naše emocionalne sklopove, a Sarajevo je grad preko čijih se leđa lome svi politički interesi i konflikti poznatog nam svijeta. “Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo plemeniti iz prkosa”, na drugom mjestu govori velikan bosanskohercegovačke književosti, i pomaže nam artikulirati ovu složenu operu talijanske glazbe i francuskog libreta, smještenu u španjolsko “zlatno doba”, kao plemenito nastojanje da progovorimo o svome pravu na ljudskost i ljubav u današnjem kaotičnom vremenu i na ovome prostoru. I hvala mu na tome.
“Život naroda je glad, krv, bijeda, mučno tavorenje na svojoj zemlji, i glupo umiranje na tuđoj. A velikaši će se vratiti kući, svi, da pričaju o slavi, i da preživjelima piju krv”, bolna je istina koja se ponavlja. I neka mi nitko ne zamjeri na citiranju pisca koji je uvelike odredio moja ljudska i profesionalna uvjerenja. Završit ću s još jednom njegovom i našom velikom istinom: “Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao, a da ga ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja grijeha nego zbog grijeha.
Onda da živimo u grijehu?
Ne. Ali ni zabrane ništa ne pomažu. Stvaraju licemjerje i duhovne bogalje.”
Goran Golovko
Sadržaj
1. čin
Samostan St. Justa. Don Carlo je sav prožet ljubavlju prema svojoj lijepoj maćehi koja mu je bila obećana mladenka još prije negoli se njegov otac Filip s njom vjenčao. Kod jednog monaha, bivšeg moćnog cara Karla V, traži Don Carlo savjet i utjehu. Njegov prijatelj, Rodrigo, markiz od Pose, savjetuje ga da ode sa dvora i potraži smirenje u flandrijskim pokrajinama. Razgovor Don Carla i kraljice, koji se odvija pred vratima samostana, obnavlja i rasplamsava njihovu ljubav. Princ ipak odlazi. Posa izvještava kralja da je u Flandriji buknuo ustanak. No kralj je obuzet mislima o svojoj ženi. Zabrinut za nju, kralj se povjerava Posi.
2. čin
Kraljicin perivoj u Madridu. Don Carlo vjeruje da je žena koja mu dolazi u susret, skrivena ispod koprene, sama kraljica, pa joj ponovo iskazuje ljubav i zaklinje se na vjernost. U trenutku shvata da je to princeza Eboli. Spoznavši da je odbijena i da je Carlo očekivao neku drugu, Eboli smišlja osvetu.
Na trgu ispred katedrale okupljeni narod očekuje spaljivanje heretika. Glasnik najavljuje kraljev dolazak. Kralj odbija flamanske izaslanike i Don Carlovu molbu da bude poslan u Flandriju. Uzbuđen i ogorčen, Don Carlo izvlači mač da probode kralja, kojeg Posa zaštiti pred tim nepromišljenim napadom.
3. čin
Kraljeva radna soba. Princeza Eboli obavijestila je kralja o događaju u perivoju. Kralj želi Don Carla osuditi na smrt uz pomoć Velikog inkvizitora. U kraljicinoj kutiji Kralj pronalazi sliku svoga sina što povećava njegovu strepnju i sumnju u kraljicinu vjernost.
Princeza Eboli pokorno moli kraljicu da joj oprosti njene klevete i krađu kutije, ali je kraljica protjeruje sa dvora i osuđuje na progonstvo.
Taminca. Princ Don Carlo očekuje presudu. U tamnici se pojavljuje Posa. On je kraljevu sumnju i gnjev prebacio i navukao na sebe, jer je spreman da se žrtvuje za princa. U trenutku kada se Don Carlo i Posa opraštaju, odjekuje puščani hitac i Posa pada pogođen. Ulazi kralj da se pomiri sa svojim sinom. Don Carlo mu otkriva istinu o tome kako se Posa žrtvovao za njega. Vani se skupio puk i traži oslobođenje princa.
4. čin
Samostan St. Justa. Don Carlo i kraljica se opraštaju jedno od drugog. U tom času dolaze kralj i Veliki inkvizitor. Kralj hoće da ih oboje preda inkviziciji, ali se otvaraju samostanska vrata i izlazi jedan monah sa krunom na glavi. To je duh Karla V. On povlači princa prema sebi.
Trajanje predstave: 180 min
opera u 4 čina |
praizvedba u Parizu 1867. |
PREMIJERNA PODJELA
Autorski tim
Kompozitor: | Giuseppe Verdi |
Libreto: | prema Schilleru napisali: Joseph Méry i Camille du Locle |
Dirigent: | Ivo Lipanović |
Režija: | Goran Golovko |
Scenografija: | Josip Lovrenović |
Kostimografija: | Mladen Radovniković |
Scenski pokret: | Dajana Zilić |
Šef hora: | Danijel Žontar |
Korepetitori: | Aida Mušanović-Arsić / Nenad Tešić |
Inspicijent – asistent režisera: | Gordan Simić |
Prevod i adaptacija libreta: | Muhamed El-Mordeha |
Lica / Cast
FILIPPO II, ŠPANSKI KRALJ | Ivan Šarić |
ELISABETH DE VALOIS, KRALJEVA ŽENA | Adema Pljevljak-Krehić / Katarina Kikić Marić |
DON CARLO, KRALJEV SIN | Stjepan Franetović |
EBOLI, PRINCEZA | Sanja Anastasia / Sonja Milenković Theodosiou |
RODRIGO, MARKIZ OD POSE | Marko Kalajanović / Vladimir Andrić |
VELIKI INKVIZITOR | Leonardo Šarić |
TEBALDO, KRALJICIN PAŽ | Melisa Hajrulahović Tomić / Aida Čorbadžić |
STARI FRATAR | Nedim Bašić |
GLAS S NEBA | Aida Čorbadžić / Melisa Hajrulahović Tomić |
GROF LERMA I GLASNIK | Ileš Bečei |
GROFICA D’AREMBERG | Dragana Glumac / Dunja Gelineo Kajević |
HOR OPERE NARODNOG POZORIŠTA SARAJEVO |
ORKESTAR SARAJEVSKE FILHARMONIJE