Carmen Balet

SADRŽAJ BALETA CARMEN

Sloboda je ultimativna vrijednost, za koju Carmen živi i umire. Niko je ne može posjedovati osim nje same. Usprkos tome Carmen je pod utjecajem moći novca generala Zunige. Dugogodišnji su ljubavnici ostavili trag jedno na drugo, ali nepobjediva želja za slobodom nju ipak tjera dalje. Zuniga je posesivan, autoritativan i drži gardu mladih oficira pod kontrolom. Carmen magično privlači pažnju svih muškaraca, ona provokativno pleše, zavodi i beskompromisno zahtjeva sve. Jose biva izabranik njenog srca, njena apsolutna neostvarena želja, sve dok i on ne poklekne pod njenim dominantnim erosom i tanatosom, predajući se uzajamnom  magnetskom strašću, fatalnim poljupcem veže ga zauvijek za sebe. Fernanda ne podnosi Carmen, naziva je prostitutkom. Između njih dvije raste konflikt, koji završava kobnom tučnjavom i Jose dobiva naredbu od Zunige da Carmen zatvori. Povodom tog susreta sudbina u zatvoru preuzima vodstvo. Carmen fatalno zavede Josea, pobjegne iz zatvora te se ponovo vraća svojoj nepobjedivoj slobodi. Tu upoznaje novog ljubavnika, snažnog, karizmatičnog Toreadora za kojim žene naprosto uzdišu. Među njima se događa strasna afera, koja završava neizbježnim ubistvom. Ljubomorni Jose, unutar je očaja upucao generala Zunigu te zahtjeva da mu Carmen bude žena, dok ona to hladnokrvno odbija, Jose sam sebi govori - najdublji put do ženskog srca je nožem. Antiheroina Carmen biva nepobjedivi heroj u svojoj želji da ostvari jedno i jedino, a to je sloboda. 

CRVENO CRNA PRIČA

O EROSU I THANATOSU

Carmen je vezana uz uzavrelo španjolsko podneblje i vruću cigansku krv, za koju su Mérimée i Puškin dali libretističke poticaje, a Bizet je svojim glazbenim majstorstvom pretvorio u vrhunsku operu. Kao takva praizvedena je u Parizu 1875. no malo je znano da je kao balet (neovisno o Bizetovoj glazbi) u Petipaovoj koreografiji Carmen praizvedena u Španjolskoj još 1845. Nakon Drugog svjetskog rata (1949) za najpoznatiju koreografiju na Bizetovu glazbu zaslužan je francuski koreograf Roland Petit, no ona je vjerno slijedila glazbu i činove same opere, sve dok ruski skladatelj Rodion Ščedrin (1932) nije Bizetovu glazbu posve prilagodio baletu i stvorio jednočinku  u koreografiji Alberta Alonsa. Novu, sarajevsku izvedbu Carmen koreografirala je ugledna Valentina Turcu, svojim prepoznatljivim rukopisom za koji sam siguran da će naći svoj intenzivni put do naše publike. Maštovita i strasna predstava na ogoljenoj sceni uz nekolicinu stolova, pretvara se u tamnicu, bar, trg, ulicu... Dominiraju dvije boje – crvena i crna koje stvaraju doživljaj zgusnute, emotivno klaustrofobične atmosfere. Ova uzbudljiva priča o erosu i thanatosu jeste i potraga za slobodom, pa je Carmen razuzdana, ekscentrična, karakterno nadmoćna, sa pokretima koji ponekad iskazuju iščašenost; dramaturški i jaku potrebu izlaska iz sebe. Uvjeren sam da će ovaj naslov uz Bolero kao cjelovečernja predstava imati dugačak scenski život na sarajevskoj pozornici.

Dino Mustafić,  direktor Narodnog pozorišta Sarajevo