Alisa u zemlji čuda Balet

RIJEČ KOREOGRAFA

Odlučujući se da u govor tijela pretočim začudnu avanturu sna u koju je Lewis Carroll svojom romantičnom maštom poveo Alisu, intuitivno sam naslutio riznicu mudrosti iskazanu zagonetkama. Zagonetkama koje gospodare svekolikim bivstvovanjem svega živog na plavom šaru naše planete.Vješti manipulant koji iza zastora skriven povlači konce i vješto ih mrsi u vođenju i zavođenju igre sna u kojoj Zec, Vojvotkinja, Kuharica, Kraljica, Lažna kornjača… a prije svega mudra Alisa, uz pomoć zlatnog ključa koji je čas prevelik, čas premalen a neprestano nedohvatljiv, čeznu da otvore vratnice čarobnog vrta.

Divna nevjerovatna bajka, naizgled…
A kada veliki majstor manipulacije razmrsi konce postaje jasno da ništa nije slučajno i izmišljeno, već je odjenuto u drugo životno ruho s namjerom ne samo da zabavi nego i poruči: tražite hrabro uporno i neprestano zapitano i naći ćete svoj zlatni ključ za čudesni vrt života, i maštajte, to je snaga vječne mladosti.
Ovo su neki od razloga da se upustim u rizičan poduhvat prevođenja koreografskim jezikom i igrom tijela – tog najmoćnijeg instrumenta simfonije života, ove bajke za djecu i odrasle koji su u sebi sačuvali dječiju radoznalost i vjerovanje da je sve moguće ako je želja jaka.

Lewis Carroll je čudesnom moći svoje mašte, humorom, logikom izvrnutom naopačke postavio jednačinu: da li je 2 plus 2 uvijek i nepobitno 4.
Kao profesor matematike i logike, kao rasni pisac zna da ni u šta ne treba sumnjati bezpogovorno jer u matematičkoj teoriji 2 plus 2 ne moraju uvek biti 4, kao što se dvije paralelne prave susreću i sijeku negdje u beskraju. Vjerujte i snovi i java se nekad i negdje susreću i spoje.

Vjerujte u snove, maštajte, a prije svega živite – to je skrivena ideja ove igrarije za djecu i odrasle.

ALEKSANDAR ILIĆ, koreograf

Prvi je solista baleta Narodnog pozorišta u Beogradu, koreograf i profesor Instituta za umjetničku igru.
Baletsku karijeru započeo u Narodnom pozorištu u Beogradu 1998. godine, a kao koreograf debitovao je 1999. godine na Festivalu koreografskih minijatura.
Tokom karijere sarađivao je s velikim brojem domaćih i inostranih koreografa.
Diplomirani komunikolog i magistar koreografije.
Dobitnik mnogih priznanja Narodnog pozorišta, grada Beograda, dvije kolektivne nagrade Dimitrije Parlić, Zlatne značke kulturno prosvjetne zajednice Srbije i Nagrade za životno djelo Filip Višnjić.
Osnivač je prvog i jedinog akreditovanog Studijskog programa za umjetničku igru u Srbiji.
2015. godine izabran u zvanje vanrednog profesora za užu naučnu oblast Dramske i audiovizuelne umjetnosti.

Odlukom Skupšine grada Beograda januara 2017. imenovan je za umjetničkog direktora BELEF-a.
Osim kao autor baleta (Viva la vida!; Lisabonska priča; Praznik ljubavi; Balada o mesecu lutalici i sobareva metla; Alisa u zemlji čuda) pojavljuje se i kao autor plesnih predstava, instalacija i performansa (Fond Mila i kućni ljubimci; Iza ogledala; My phobia – Pteronophobia; Plesni teatar; Igra Save Šumanovića – Beračice; Reminiscencija; Četiri pesme za Tađa; Posle sonata, te dječijih predstava (Čarobni pasulj; Legenda o tebi ). Radio je koreografiju za opere Melanholični snovi grofa Save Vladisavića; Čarobna frula; Don Giovanni; Služavka gospodarica; Bela ruža.
Koreografirao je veliki broj manjih formi koje se često izvode na baletskim takmičenjima.

Autor je knjiga stihova Praznik srca i U prisustvu šapata.
Jedan je od osnivača Udruženja profesionalnih baletskih igrača, koreografa i baletskih pedagoga Srbije i utemeljitelj Nagrade Terpsihora.
Glavni i odgovorni urednik publikacije za umjetničku igru Stepart.