Sarajevo, moje drago Mjuzikl

SARAJEVO, MOJE DRAGO

Sarajevo moje drago je mjuzikl, odnosno muzička drama koja prati stanovnike jedne sarajevske mahale od 70-ih godina 20. stoljeća, pa sve do prelaza u 21. stoljeće. Glavne likove zatičemo na kraju njihovih gimnazijskih dana i zajedno s njima krećemo na putovanje kroz dekade u kojima će se paralelno s njihovim privatnim momentima kao što su zaljubljivanje, studiranje, zapošljavanje, vjenčanja, rađanja djece, dešavati i važni historijski momenti za društvo i grad – smrt Tita, Olimpijada, početak rata i dolazak mira. Također, uz njihove, pratimo i živote starijih generacija, koji brinu za te mlade, njihovo odrastanje i sazrijevanje, dok se istovremeno nose sa vlastitim promašenim ljubavima, životnim razočarenjima, kao i svakodnevnim egzistencijalnim problemima.  U tom preplitanju, sudaru ličnih snova, želja i nadanja, sa stvarnošću koja  nema uvijek milosti, ali daje povremene radosti, dešava se život te mahale i njenih stanovnika. 

U ovoj predstavi mahala je mikrokosmos, pozornica autentičnih likova, koji nas, na posebno emotivan način, žele podsjetiti na pomalo izgubljenu instituciju komšiluka, u kojem su svi brinuli o svima, kada je ulica bila i mjesto odgoja, disciplinovanja i pametnog usmjeravanja, gdje su svi dijelili sve sa svima, a najviše sebe kroz ljubav, brigu i neizbježnu sarajevsku filozofiju. Predstava je ovo o nama, kakvi smo bili i kakvi smo još uvijek, iako smo se u međuvremenu negdje malo izgubili. Uz Sarajevo moje drago vraćamo se sebi.       

RIJEČ REDITELJA

Ovih dana u Narodnom pozorištu Sarajevo radim intenzivno sa velikom ekipom autora, izvođača i saradnika na prvom originalnom bosanskohercegovačkom mjuziklu Zlatana Fazlića Fazle " Sarajevo, moje drago". Sarajevo je grad koji ima svoju prepoznatljivu  i veliku istoriju muzike, rok i pop scene. Ona se nije rađala samo u studijima, na koncertima ili na festivalima, nego u mahalama, kafanama, studentskim sobama, u tihim noćima kada neko zasvira gitaru i zapjeva. Muzika Sarajeva je oduvijek bila prepoznatljiva po onoj mješavini melankolije i vedrine, po ironičnom osmijehu koji skriva bol, i po upornosti da se i u najtežim trenucima pronađe melodija.

U tom kontinuitetu, Zlatan Fazlić Fazla zauzima posebno mjesto. On je kantautor koji nije samo pisao pjesme – on je bilježio život. Njegov opus se ne može odvojiti od Sarajeva, jer je Sarajevo utkano u svaku njegovu notu, u svaku riječ. Njegove pjesme zvuče kao unutrašnji monolog grada, onaj koji se ne govori naglas, ali ga svi osjećamo.

Fazla je uvijek djelovao nenametljivo. Nije trčao za trendovima, niti se dodvoravao velikim tržištima. Njegova muzika bila je i ostala intimna, a opet kolektivna. Kada pjeva, to zvuči kao da pjeva za nas, ali i umjesto nas. Kao da je pronašao riječi koje mi nismo znali izgovoriti, a osjećali smo ih u sebi. Upravo zato njegove pjesme nisu potrošne – one su tu da podsjećaju da Sarajevo nije samo kulisa, nego živi organizam sa svojom tugom, radošću, humorom i boli.

U njegovim stihovima često ima jednostavnosti, ali to je ona jednostavnost koja dolazi iz iskrenosti. On ne pravi velike poze, ne traži aplauze na silu. Naprotiv, kao da nam u pjesmama nudi komad vlastite intime. I baš zato ga slušamo sa posebnim povjerenjem. Jer kad Fazla zapjeva, osjetimo da tu nema laži.

Značaj njegovog muzičkog djela leži i u tome što je on, na svoj način, čuvar identiteta Sarajeva. Ne onog idealizovanog, turističkog Sarajeva iz razglednica, nego stvarnog,