Ro i Juju Drama

KLAUNOVI

Klaun je najautentičniji od svih stilova pozorišta. Budući da je klaun zaista sam glumac, nema maske iza koje se može sakriti i laž je neizreciva. Nema trikova iz torbe, na koje se glumac može osloniti. On je sam, gol, pored svoje eksplozivne ličnosti, klauna. On je, možda, uvećani on sam. Veći on.

Djelo koje nastaje sa klaunovima je nevjerovatno autentično, jer je svaki klaun rođen iz samog glumca i poput snježnih pahuljica, ne postoje dva slična; iako dok ih gledamo, možemo prepoznati vrste ljudi, gotovo arhetipove.

Klaun je potraga za onim što je ljudsko. To je potraga za umjetnikovim ja, sam materijal koji umjetnik koristi kao glumac iako u klaunu nema glume, samo bivanje. Svijet klauna suprotan je tragediji; klaun živi u ljudskom svijetu, ali ne može se protezati dalje od melodrame. Iako se veliki klaunovi mogu naći u Shakespeareu, njegovo pozorište nije pozorište klauna.

Povezati se sa ovom naivnošću, bazičnom iskrenošću, ključna je za sve glumce. Izgubiti strah od toga da budeš smiješan, veliki je korak za glumce, a njihov budući rad zauvijek je obogaćen tim korakom. Budući da klaun nema prošlost i budućnost, on postoji samo u trenutku, što je osnovni princip svih dobrih glumačkih vještina. Svaka glumačka metoda svodi se na to, od Stanislavskog do Sanford Meisnera, sve metode ovise o tome da su glumci ovdje i sada. Klaun čak ni ne postoji ni izvan ovog najsitnijeg vremenskog okvira. Otkrivanje stila klauna obogatit će sav glumački stilski rad, od tragedije do apsurda.

Klaun postoji samo pred očima publike. Publika je njegov partner. S njim je u direktnom kontaktu, čak i kada igra „četvrti zid“. Publika se smije klaunu jer u njemu prepoznaju sebe, ali su superiorni u odnosu na njega i tako mu se mogu smijati. Crveni nos klauna, najsitnija maska na svijetu, omogućava da se desi distanciranje. Za glumca, nos je štit od bilo kakve psihološke vezanosti sa vlastitim emocijama ili reakcijama javnosti; a za publiku maska dopušta svakom pojedincu da sebe gleda sa bezopasnim podsmijehom.

Mnogo je sjajnih glumaca koji nisu klaunovi, ali nema velikih klaunova koji nisu sjajni glumci.

Lee Delong

LEE DELONG, autorica i rediteljica

Lee Delong je američko-francuska glumica, rediteljica, spisateljica, predavač i umjetnička direktorica La Compagnie Lark. Nakon što se tokom cijele mladosti bavila pozorištem, Lee je četiri godine pohađala pozorišnu školu Univerziteta West Virginia, nakon čega su uslijedile dvije godine na Međunarodnoj pozorišnoj školi Jacquesa Lecoqa u Parizu, te Movement Laboratory (LEM) kod Lecoqa. Također je prisustvovala susretima u Bouffes du Nord s Peterom Brookom i Jean-Claudeom Carrièreom, a nastavila je suštinsko istraživanje klauna s pokojnim Alainom Gautréom. Nedavno na pozornici, Lee je igrala Le Banquet u velikim gradovima Francuske dvije godine, posebno u prestižnim Théâtre de Paris i Théâtre du Rond-Point. Le Banquet je napisala i režirala Mathilda May i nagrađena je sa dva Molièresa 2019. Lee je nastupala na mnogim velikim francuskim pozornicama kao što su Le Théâtre du Châtelet, La Rose des Vents, La Comédie de St. Etienne. Na ekranu, Lee je nedavno viđena u Savage State (l’Etat Sauvage) Davida Perraulta, gdje je oduševila pjevajući Les Plaisirs d’Amour. Glumi u filmu Baci se na pod (Kick and Scream) Nine Violić koji je osvojio nekoliko nagrada, uključujući Nagradu Mediteranskog filma. Zapažena je bila i njezina uloga Mirande Jones u uspješnoj televizijskoj seriji Call My Agent (Dix Pour Cent, francuska verzija) Cedrica Klapischa i gospođe Kerman u Arthuru i Minimoyima Luca Bessona. Lee se može vidjeti kako daje satove klauna Hillary Clinton i Chelsea Clinton u Gutsyju na Apple TV-u. Lee intenzivno surađuje sa kompanijom Triko Cirkus Teatar iz Zagreba, više od deset godina. Sa Trikoom je napisala i režirala sedam predstava klauna. Održala je bezbrojne radionice i majstorske kurseve za Triko, ne samo o klaunu, već i o bufonu i manipulaciji predmetima. Njezino ostvarenje Slavuj donijelo je ovoj grupi nagradu za najbolju nezavisnu pozorišnu trupu u Hrvatskoj. Koprodukcija Trikoa i Kazališne Grupe rodila je Mistero Buffo Daria Foa u režiji Lee. Već šest godina oduševljava publiku i osvaja bezbroj nagrada. Lee surađuje s trupom Gusani u Magli u Srbiji, a njihova koprodukcija Lala bit će izvedena ovog ljeta u Parizu u kazalištu Essaïon. U ljeto 2023. četiri predstave od Lee prikazane su na 'festivalu unutar festivala' Brighton Fringea: Crna Petra, Absolutely Reliable!, Obaveza i The Heist. Ovaj mini festival nazvan je UNCOMMON COMEDY, a održao se u pozorištu Stara pijaca. Lee je glumila trenericu u filmu Jasmile Žbanić, Na putu (On the Path) i bila je pomoćnica režije u Jasmilinom filmu, Otok ljubavi (Love Island). Lee je držala klaunovske radionice i majstorske kurseve od Perua do Katara i ratnog Sarajeva od 1994. Neke od institucija na kojima je Lee predavala su: Doha Film Institute; Hrvatsko narodno kazalište (HNK); l’École de l’Image, les Gobelins, Pariz; Škola animacije Sveučilišta u Viborgu, Danska; Nacionalna akademija za kazalište, Rijeka, Hrvatska; Nacionalna akademija dramskih umjetnosti Sarajevo. Predstave koje je kreirala i režirala Lee Delong od 2013. godine do danas: www.leedelong.com

RIJEČ REDITELJICE

Sa Ro & Juju, izabrala sam dekonstruisati klasično djelo koje je stoljećima očaravalo publiku. Izmanipulirala sam nešto za što je test vremena dokazao da je gotovo savršeno. Moja želja da ponovno razmotrim ljudske teme u ovom djelu i da o njima govorim iz vlastite perspektive nije pokušaj da je zamijenim. Zapravo, nadam se da ću biti nadzornica. Sve to raskomadam, stavim u vrećicu, protresem i ponovo istresem kako bih vidjela šta ja to vidim. Šta je na vrhu? Koje se teme pojavljuju i što želim da publika doživi.

Moj najdraži stil je Pozorišni klaun. Gotovo religiozno vjerujem u ovaj rad. Osjećam da je Klaunova iskonska istina i neustrašivi haos najbolje ogledalo modernog života. Smijeh je potreban, kao i samopodsmijeh, a Klaun je čuvar i jednog i drugog. On/ona baca jasno bijelo svjetlo, na bilo koju temu kroz pristup koji je predodređen za radosni neuspjeh. Kao što nam Beckett kaže: “Pokušaj ponovno. Padni ponovo. Padni bolje."

U drami San ljetne noći, Lisandar i Hermija govore o teškoćama ljubavi. Lisander joj kaže “…tok prave ljubavi nikad nije tekao glatko…” a Hermija odgovara zapažanjima o preprekama ljubavi: klasa (krv), prijatelji (rodovi), godine. To su teme koje su uobičajene u svakoj Shakespeareovoj drami kada opisuje ljubavnike, bilo u komedijama ili tragedijama.

U Ro & Juju, ljubav pobjeđuje, ne u smrti, ne u prkosu, već u slavlju, u radosnom slavlju ljubavi. U svijetu Romea i Julije, koji je pretvoren u želju jednog reditelja da uhvati komad, dolazi do haosa. Likovi iz drugih Shakespeareovih djela napadaju vrlo niskobudžetni kratki film. Svaki nosi svoju strast i potrebu, neki namjeravaju osujetiti mlade ljubavnike, ali komedija je val na kojem Ro & Juju jašu kako bi pronašli vrhunac ljubavi. U čistoći i neiskvarenosti. U pozadini pandemonija, u kojem se ništa ne gradi ništa se ne događa, ništa ne postiže, jedno ostaje izvjesno: ljubav pobjeđuje sve.

Lee Delong