Potočarske sjene Izložba

“Potočarske sjene” autora Velije Hasanbegovića

Dokumentaristička izložba “Potočarske sjene” autora Velije Hasanbegovića sačinjena je od 20 crno-bijelih fotografija nastalih u Potočarima i Srebrenici tokom i nakon kolektivnih dženaza, u trenucima duboke tuge, tišine i sabura preživjelih.

Hasanbegović, kao dugogodišnji fotograf i svjedok savremene historije Bosne i Hercegovine, kroz svoj objektiv bilježi fragmente stvarnosti koji često ostaju na marginama službenih izvještaja. “Potočarske sjene” nisu samo dokument, one su glas onih koji više ne mogu govoriti, i svjedočanstvo bola onih koji su ostali. Lica majki, pogledi kroz mezarja, ruke koje grle nišane – svaki kadar odiše tugom, ali i dostojanstvom.

Naziv izložbe simbolično upućuje na sjene prošlosti koje i dalje prate porodice žrtava, ali i na sjene koje mi kao društvo ne smijemo zaboraviti. Ove fotografije nisu samo čin memorijalizacije, već i poziv na odgovornost, empatiju i neprekidno suočavanje s istinom.

Postavljanjem izložbe u javni prostor – u samo srce grada – Sarajevo još jednom potvrđuje da pamti, opominje i stoji uz istinu. Izložba “Potočarske sjene” podsjeća nas da su slike tuge i gubitka neizbrisivi dio našeg kolektivnog pamćenja, ali i trajna opomena da se zlo više nikada ne ponovi.

“Shadows of Potočari” by Velija Hasanbegović

A documentary exhibition features 20 black-and-white photographs taken in Potočari and Srebrenica during and after collective funerals, capturing moments of deep sorrow, silence, and the dignified endurance of the survivors.

Hasanbegović, a long-time photojournalist and witness to the contemporary history of Bosnia and Herzegovina, uses his lens to record fragments of reality that often remain on the margins of official narratives. “Shadows of Potočari” is more than a documentary collection - it is a voice for those who can no longer speak and a testimony to the pain carried by those who remain. The faces of mothers, gazes across gravesites, and hands embracing headstones - each frame is infused with grief, but also dignity.

The exhibition’s title symbolically evokes the shadows of the past that continue to follow the families of victims, as well as the shadows that we, as a society, must not forget. These photographs are not only an act of memorialization, but a call for accountability, empathy, and continued confrontation with the truth.

By placing the exhibition in a public space - in the very heart of the city - Sarajevo once again affirms that it remembers, warns, and stands with the truth. “Shadows of Potočari” reminds us that the images of sorrow and loss are an indelible part of our collective memory and a lasting warning that such evil must never happen again.

Reinhold Glière (1875-1956)
12 Dueta za dvije violine, op 49 (1909)
Andante
Andantino

Reinhold Glière je bio među istaknutim ruskim muzičarima.
Glière je napisao 12 komada za dvije violine prilično rano u svojoj karijeri, prije revolucije koja je navela kompozitore poput Rahmanjinova i Stravinskog da pobjegnu iz zemlje. Dueti su skup vrlo izražajnih minijatura, od kojih svaka ima svoj specifičan karakter.

Grażyna Bacewicz (1909-1969)
Svita za dvije violine
Allegro
Andante

Grażyna Bacewicz
Grażyna Bacewicz, nakon studija violine i klavira u Varšavi te usavršavanja u Parizu kod Nadie Boulanger, vratila se u domovinu na ivici jednog od najmračnijih perioda u Evropi.
Tokom rata, Bacewicz je ostala u okupiranoj Varšavi, gradu gdje su život i kultura bili brutalno potisnuti pod nacističkim režimom. Iako su nacisti zabranjivali javna okupljanja i sprovodili politiku sistematskog uništavanja poljske kulture, umjetnici poput Bacewicz nisu odustajali. Ona je bila aktivna učesnica tajnih "underground" koncerata, organizovanih u privatnim domovima, gdje su muzika i poezija postali tiho oružje otpora.
Upravo u ovom okruženju nastala je njena "Svita za dvije violine", komponovana 1943. godine. Ovo djelo, premijerno izvedeno na jednom od tajnih koncerata, nije samo umjetničko postignuće već i svjedočanstvo o hrabrosti i nepokolebljivosti duha.

Pēteris Vasks (1946)
Vasaras dejas za dvije violine
III. Nesteidzot (Unhurriedly)
V. Skumji (Sadly)

"Većina ljudi danas više ne posjeduje uvjerenja, ljubav i ideale. Duhovna dimenzija je izgubljena. Moja namjera je da obezbijedim hranu za dušu i to je ono što propovijedam u svojim djelima." (Vasks o scojoj muzici)