Bolero; Carmen Balet

Bolero našeg sjećanja i budućnosti Sarajeva

Poštovana publiko,

modernom olimpijskom pokretu pod vodstvom Pierrea de Coubertina cilj je bio stvoriti holistički pogled na sport i umjetnost kao komplementarne elemente modernog svijeta. Tokom godina, olimpijske igre u promoviranju ideala vještine, snage i brzine usmjerava se sve više na izričaje u umjetnosti. Ceremonije otvaranja i zatvaranja igara nedvojbeno su postale olimpijski kulturalni materijal par excellence. Tako je i bilo impresivno otvaranje i zatvaranje XIV zimskih olimpijskih igara održanih  od 8. do 19. februara 1984. u Sarajevu u tadašnjoj Jugoslaviji (danas Bosni i Hercegovini). Sarajlije te davne 1984. godine se sjećaju tog blistavog trenutka našeg grada i bez dileme navode kako se na zatvaranju dogodio vrhunski  sportski i umjetnički doživljaj intimni Bolero otplesan na ledu sportski perfektno, estetski zadivljujuće. Bio je to šampionski poklon Sarajevu plesačkog para Jayne Torvill s Christopherom Deanom. Četiri decenije poslije Narodno pozorište Sarajevo i Sarajevska filharmonija našem gradu bude sjećanja baletnom izvedbom Bolera u koreografskoj postavci gosta iz Japana Takuyae Sumitomoa, uz pratnju Sarajevske filharmonije kojom diriguje maestra Vesna Šouc. To je Bolero naše mladosti i sjećanja, ali i najava budućnosti u kojoj želimo opet slaviti sport i umjetnost koji su povezani na dublji način nego što se često prepoznaje. Kroz pokrete tijela, tehničku virtuoznost i emotivnu dubinu baleta, sport postaje izvor inspiracije i estetskog zadovoljstva.

Umjesto da ih posmatramo kao odvojene entitete, hajde da cijenimo sportske izvođače kao umjetnike na terenu, stvaraoce čija je paleta boja sastavljena od snage, elegancije i strasti. Naša izvedba Bolera je u slavu duha i ljepote koji nikada nije napustilo olimpijsko Sarajevo.

Dino Mustafić, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo

TAKUYA SUMITOMO, koreograf 

Takuya Sumitomo rođen je 30. avgusta 1989. godine u Japanu. Baletom se počeo baviti sa samo 4 godine starosti u baletskom studiju svoje bake Taguchi Satsuki. Bio je član baletne škole Homura Tomoi u Japanu u periodu od 2004 do 2006., kada je započeo studij na na Kraljevskoj baletskoj školi Antwerpen, gdje je diplomirao 2008. godine. Nakon diplomiranja, pridružio se baletskom pozorištu Vanemunie u Estoniji kao solista. Godine 2011. se pridružio Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu kao prvi solista. Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu pridružio se 2015. kao drugi solista. Glavni umjetnik postaje 2018. godine. Dobitnik je nagrade Oskar Harmoš za nekoliko uloga u sezonama 2015/16. i 2016/17. Godine 2023. dobio je Nagradu hrvatskog teatra, za najbolje umjetničko ostvarenje u baletu - muška uloga.