Baletni triptih: Planeta Sarajevo Balet

PLANETA SARAJEVO

Ova predstava je moj pokušaj da uhvatim neuhvatljivo- ono što Sarajevo jeste, bilo je i može postati. Predstava govori o dilemi koju mnogi mladi ljudi, ali ne samo mladi, danas osjećaju: ostati ili otići. Ostati u ovom gradu koji nas ponekad umara, ali nas istovremeno nikada do kraja ne pušta ili otići tamo gdje se čini da život teče lakše i sigurnije.

Pitanje nije lako. I ne tražimo odgovor u glasovima drugih, već u tišini pokreta, u sjećanju koje nosimo pod kožom.

Zbog čega Sarajevo možemo zvati Planetom!?

Sarajevo je grad bogate historije. Na ovim prostorima nekada su živjeli bogumili, iza kojih su ostali stećci - tihi, kameni spomenici koji i danas svjedoče o postojanju, vjerovanju i trajnosti. Ovdje se dogodio i atentat na Franca Ferdinanda koji je u mnogome promijenio tok svjetske historije. Toga dana, sasvim slučajno, ovom događaju je svjedočila i prva sarajevska balerina Riki Levi. I dok su padale prve žrtve, u istom gradu rađala se umjetnost. Njen prvi korak bio je tiši od pucnja, ali snažniji od njega.

Sarajevo je uvijek bilo korak ispred svog vremena. Prvi tramvaj učinio je da je Sarajevo prvo u Evropi klizilo po šinama. Bio je to grad inovacija, susreta Istoka i Zapada, grad otvorenog duha. Ono pamti i socijalističke dane solidarnosti, radne akcije, zajedništva bez suvišnih riječi. Pamti i dane tame - 1425 dana opsade. Bez slobode, bez vode, bez svjetla, daleko od svijeta, ali nikada bez duha. Više od 1600 djece ubijeno je u tom ratu. Njihovi roditelji ostali su ovdje. Hrabriji od svakog vojnika.

Ja sam bila među onima koji su trčali preko raskrsnica po kojima su snajperisti sa brda gađali civile.  Nosila kanistre, učila uz kandilo, izbjegla u sopstvenom gradu, jela rižu, žaru i list podbjela, grijala se ložeći stare stvari i skupljene grančice. Ipak, nastavila sam da plešem. Da vjerujem. Balet je bio moj otpor. Pokret - moj odgovor.

Planeta Sarajevo je predstava koja mladima nudi drugačiju perspektivu. Da se sjećanjem pronađe budućnost. Da se kroz naslijeđe velikih ljudi, umjetnika, vizionara izgradi nada.

Ovu predstavu posvećujem mladima, ali i onima koji je izvode. Deset izvanrednih plesača Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo, zajedno sa iskusnim članovima ansambla koji su i sami svjedoci i blistavih i najtužnijih trenutaka ovog grada, dišu kao jedno. Koristeći se isključivo plesnim sredstvima, hrabro prate moju viziju, libreto i koreografiju. Njihova posvećenost, energija i preciznost ne samo da nose predstavu, oni je utjelovljuju. Oni su Planeta Sarajevo.

Kao što kaže jedna mudra izreka: Nema te tame koju uporna iskra ne može pobijediti.

Zato plešemo.

Zato sijamo.

Zato ostajemo.

Belma Čečo Bakrač

koreografkinja i autorica baletske predstave Planeta Sarajevo

ZVUK OLIMPIJSKE ISKRE '24 

ZOI ‘24 predstavlja omaž 40-godišnjice od održavanja Zimskih Olimpijskih igara u Sarajevu. S obzirom na potrebu da se posetiocima pruži autentično iskustvo i emotivna povezanost sa prošlošću ,cilj ovog plesnog performansa jeste da omogući publici, ne samo da zakorači u prošlost već i da osvesti publiku o značaju grada u kojem žive. 

„Zvuk olimpijske iskre ’24“(ZOI24), odnosno drugi deo triptiha „Planeta Sarajevo“ , na muziku Johna Williamsa, zamišljen je kao omaž 40-godišnjici Zimskih olimpijskih igara održanih u Sarajevu. Želim naglasiti da je grad imao svoje zlatno doba, a kroz sećanje na prošlost želim podstaći publiku na razmišljanje o budućnosti Sarajeva kao središta visoke kulture, društvene odgovornosti, sporta i ostalih ključnih aspekata života. Cilj ove predstave jeste podsticaj kolektivnog sećanja publike na Sarajevo kao važnu kulturnu i sportsku prestonicu. Kroz ideju  ZOI ’24 želim da kažem da Sarajevo ne treba bude samo nostalgija za prošlim vremenima, već inspiracija za izgradnju budućnosti u kojoj će grad ponovno blistati u svojoj veličini i značaju."

Ivan Salonski