Sve se nekako preživi, osim smrti
Ljubica Ostojić

Sve se nekako preživi, osim smrti Drama

Režija: Dino Mustafić
O predstavi


RIJEČ AUTORA


Sve se nekako preživi, osim smrti (2011) dramski je tekst s izvjesnom biografijom (objavljen, preveden, javno čitanje u UK Parobrod u Beogradu), a i sudbinom da mu u Narodnom pozorištu (mjestu prvih fascinacija i susreta spisateljice s teatarskom umjetnošću) bude scenska praizvedba.
Dramski tekst koji vrlo slobodno biva prevođen na adekvatan scenski jezik, kao otvoreni literarni element, postaje predloškom redateljskom konceptu. Stvara se ponovno u interaktivnoj suradnji s glumcima, s novim dopisivanjima, štrihovima, dokumentarnim materijalom, adaptacijom, poantiranom aktualizacijom, korištenjem stihova W. Szymborske, A. Sidrana, glumačkih tekstualnih improvizacija, vizualne stilizacije i pokreta, funkcionalnog korištenja muzičkog elementa, i dokumentarnog video materijala, složenog simboličkog sustava…
Ambiciozan koncept specifičnog i prepoznatljivog redateljskog rukopisa Dine Mustafića.Zašto ova predstava sada i ovdje? Svaka predstava, barem implicite, hoće sobom nešto kazati o razlozima svog scenskog života. Ova, kroz živote i smrti jedne sarajevske obitelji/porodice govori i o suvremenom Sarajevu. O apsurdu kojem zorno svjedočimo, govorimo i šutimo.“Čudan Grad. Ne možeš ni u njemu, ni bez njega, a moraš. Ne da ti maknuti, a tjera te od sebe. Ko je i koliko živ u ovom Gradu, ne zna se. Najbolje ga vidiš zatvorenih očiju, iz očaja, ili s drugog kraja Svijeta.”

Ljubica Ostojić


RIJEČ REDITELJA


Preferiram teatar koji pruža otpor svim pokušajima da se komercijalizira kroz„lakše i pitke komade”. Zanimaju me dramski tekstovi koji se daju postaviti u kritičkom odnosu prema društvenim temama. Vidjeti vlastiti nakazni odraz u vremenu u kojem živimo, nije nimalo jednostavan scenski zadatak. Dramski tekst Ljubice Ostojić nudi mogućnost za otvoreno kazalište, nešto novo i rubno, istraživačko u propitivanju scenske forme i izraza.
Takvi dramski komadi čine da se bolje osjećate i u neuspjelom redateljskom pokušaju, nego u radu na dosadnim repertoarnim predstavama koje gode malograđanskoj publici ‐ jer ne daj Bože da se uznemire ili zapitaju o bilo čemu u teatru. Scena je metafizički prostor u kojem se može još uvijek slobodno misliti, čak i o svom rodnom gradu, s kojim nikad nisi načisto. To je u dobrom smislu neuništiv grad, brzo se regenerira, vitalan je i ima atmosferu koja zna biti zavodljiva i šarmantna, ali i nepodnošljivo okrutna.
Svaki grad se mijenja baš poput junaka ove drame. Volim sarajevski ironični pogled na sebe, kao i skeptičan pogled na svijet. Zbog toga je Sarajevo sudbinski i mitski grad.
Malo je sredina u kojima se ljubav i kompliment prema sopstvenom gradu izražavaju sa porugom, štosom i negacijom, jer bi u suprotnom sve bilo pleonazam i kič, pa stoga i mi, u radu na ovoj predstavi, nismo željeli napuštati taj “prepoznatljivi” duh, sve dok možemo preživjeti.

Dino Mustafić, reditelj


LJUBICA OSTOJIĆ, autorica


Rođena je 1945. u Beogradu, a koncem iste godine nastanjuje se sa porodicom u Sarajevu. Diplomirala je na Pedagoškoj akademiji (Likovni odsjek) i Filozofskom fakultetu (komparativna književnost i teatrologija) u Sarajevu. Radila je kao dramaturg Dramske scene Pozorišta mladih. Profesionalni je pisac sa statusom slobodnog umjetnika i dugogodišnji pozorišni kritičar u revijama Odjek i Književna revija i listovima Oslobođenje i Večernje novine. Urednik je dokumentarne, eksperimentalne i poetske drame na Radio‐Sarajevu, dramaturg‐saradnik u Mostarskom Teatru Mladih 74 /MTM/. Od 1994. godine djeluje kao predavač Dramaturgije na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje je u zvanju redovnog profesora. Piše također radio i tv. drame, scenarije, kritiku i esejistiku iz oblasti pozorišne umjetnosti, književnosti i likovnih umjetnosti.
Dramaturg je, dramatizator i adaptator brojnih predstava u savremenom teatru. Njena poezija, proza, kritika, drame i radio drame prevođene su na engleski, albanski, njemački, mađarski, makedonski, turski, slovenski, poljski, češki, bugarski, slovački, grčki, francuski… Član je Društva pisaca BiH od 1974. i P.E.N. Centra. Dobitnik je više književnih i teatroloških nagrada i priznanja među kojima izdvaja Međunarodnu nagradu za doprinos razvoju dramskog odgoja Grozdanin kikot (2000).

NAGRADE:

FESTIVAL BH DRAME ZENICA, 13. 5. 2017.
- Najbolji dramski tekst Ljubica Ostojić
- Najbolja glumica Ejla Bavčić-Tarakčija
- Najbolji glumac Aleksandar Seksan
- Najbolji mladi glumac Dina Mušanović
- Najbolji kostim Lejla Hodžić
- Najbolja muzika Damir Imamović
34.SUSRETI POZORIŠTA/KAZALIŠTA BRČKO, 16. 11. 2017.
- Najbolji glumac Aco Seksan
37.POZORIŠNE/KAZALIŠNE IGRE JAJCE, 1. 7. 2018.
- Najbolji dramski tekst
- Najbolja režija Dino Mustafić
- Najbolji mladi glumac Dina Mušanović
- Najbolja glumačka ostvarenja Kaća Dorić i Aco Seksan


Rezervacija



Autorski tim

Autorica: Ljubica Ostojić
Režija: Dino Mustafić

Dramaturgija: Ljubica Ostojić
Scenografija: Mirna Ler
Kostimografija: Lejla Hodžić
Koreograf: Gjergji Prevazi
Kompozitor: Damir Imamović
Asistent režije: Benjamin Bajramović
Asistentica dramaturginje: Džejna Hodžić
Inspicijent: Nihad Kapić
Suflerka: Esmeralda Abdijević
U predstavi korišten video materijal iz dokumentarnog filma Saraj’vo Mustafe Mustafića.

Lica / Cast

Emilija Ejla Bavčić
Emin Izudin Bajrović
Gospođa mama Kaća Dorić
Edin Aleksandar Seksan
Hedija Emina Muftić
Una / Ena Amila Terzimehić
Una / Ena Dina Mušanović
Ali Vedran Đekić
Muzičar Danijel Žontar
Plesači Hariz Šabanović, Jasenko Matković
Članovi hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo
spikerski off ALEKSANDAR BREZAR



Kalendar izvedbi

Rezervacija karata

Galerija

gallery gallery gallery gallery gallery gallery gallery
Rezervacije karata
Rezervacije karata
Rezervacije karata
Rezervacije karata
Rezervacije karata
Rezervacije karata
Rezervacije karata
Rezervacije karata
Rezervacije karata
NPS

Newsletter