Romeo i Julija Balet

"Moja verzija čuvenog baleta "Romeo i Julija" je protest protiv svih oblika rata. Današnji sukobi, izazvani borbom za moći, prikrivanjem istine i netolerancijom (vjerskom, rasnom, etničkom) konstantno rezultiraju nevinim žrtvama. Moj balet, iako prati šekspirijanski zaplet, dešava se u sadašnjem vremenu (lik medicinske sestre ovdje je zamjena "Julijinoj prijateljici", vrsta alter ega, dok je Merkucio u ovoj verziji pakosniji i agresivniji od Tibalta). Ovaj balet odaje počast svim mladim ljudima i ljubavnicima koji su izgubili živote u pokušaju da pobjegnu od bilo kakve vrste sukoba. " (Davide Bombana)

DAVIDE BOMBANA 

Koreograf Rođen u Milanu (Italija), gdje se školovao i završio Baletnu školu La Scala. Debitirao je 1977. glavnom ulogom u baletu Žar ptica u koreografiji Mauricea Bejarta, na sceni La Scala baleta. Nakon ovog debija promoviran je iz ansambl-igrača u solistu, a zatim i u prvaka baleta. Nastavlja karijeru kao prvak u Pennsylvania baletu (Philadelphia), Škotskom baletu (Glasgow) i Festival baletu u Londonu, gdje igra najvažnije role klasičnog i neoklasičnog baletnog repertoara. Kao gost u milanskoj La Scali odigrao je glavne role u Romeu i Juliji J. Crankosa i Proustu R. Petita. Od 1986. do 1991. radi kao prvak u Bavarskom državnom baletu München. U periodu od 1993. do 1998. djeluje kao koreograf. Za Bavarski državni balet München koreografirao je nekoliko apstraktnih i narativnih baleta koji su osvojili domaće i inostrane nagrade - Bayerischer Theaterpreis u Münchenu i Benois de la Danse u Moskvi.

Nakon imenovanja za direktora baletne kompanije Maggio Danza u Firenci, 1998. postavlja obnove mnogih baleta. Takođe koreografira cjelovečernji balet Teorema, inspiriran Pasolinijem, za 62. festival Maggio Musicale Fiorentino. Posljednjih godina radi kao gost-koreograf za mnoge inostrane teatarske i baletne kuće kao što su: Pariška opera, Balet u Rhinu, Balet u Toulouseu (Francuska), Nacionalni Balet Kanade u Torontu, Državni bečki balet i Volksopera u Beču (Austrija), Bavarski državni balet München, Teatar savezne pokrajine Baden-Württemberg u Karlsruheu, Aalto muzički teatar u Essenu, Balet Thüringen u gradu Gera i Balet Augsburg (Njemačka), Ballet du Grand Theatre de Geneve (Švajcarska), Institut koreografije u New Yorku sa plesačima Baleta grada New Yorka (SAD), Novi engleski savremeni balet Nottingham (Velika Britanija), Queensland Ballet Brisbane (Australija), Maggio Danza Florence i Teatar Petruzzelli Bari (Italija), Balet Zaragoza (Španija).

Neki od njegovih baleta bili su prezentirani na gostovanjima u Tajvanu i Japanu. Dobitnik je Nagrade Danza & Danza (2004) kao najbolji italijanski koreograf koji je radio u inostranstvu, te 2012. Nagrade Danza & Danza za najboljeg italijanskog koreografa. Mnoge od njegovih koreografija inspirirane su remek djelima svjetske literature - Woyzeck, Teorema, Pentesileja, Lolita, Faust, Carmen i Medeja. Njegov rad veoma je plodotvoran, a mnogi ga pamte po koreografiji koju je uradio sa prvacima i solistima Državnog bečkog baleta za novogodišnji koncert Bečke filharmonije (2012) koji se tradicionalno održava u Musikverein u Beču.