Loading
Skip Navigation LinksHome // Opera // Historijat Opere

OPERA NARODNOG POZORIŠTA SARAJEVO


Operni život u Sarajevu u prvim godinama rada Narodnog pozorišta uglavnom se svodio na izvođenje takozvanih komada s pjevanjem i na gostovanja opernih kuća iz Osijeka, Zagreba, Beograda, Ljubljane i Beča. Prema monografiji Narodno pozorište Sarajevo 1921.-1971. prva operna predstava u Narodnom pozorištu u Sarajevu bila je opera Porin (3.6.1922.) u izvedbi Opere iz Osijeka. Opera iz Osijeka je u junu 1922. u Sarajevu izvela niz opernih predstava: Porin (3 puta), Tri djevojčice, Mrtve oči, Poljačka krv (dva puta),  Cavalleria rusticana (dva puta), Pagliacci (dva puta),  Nikola Šubić Zrinjski (dva puta),  Carmen (dva puta), Jevrejka (dva puta), Hanica, Pokladna vila, Pikova dama, Rigoletto, Baron Ciganin, Tosca, La Traviata, Mignon, Madame Butterfly i Evgenije Onjegin.

Zagrebačka opera je gostovala u maju 1924. (Prodana nevjesta, Rigoletto, Tosca, Carmen, Madame

Butterfly, Nikola Šubić Zrinjski, Pagliacci, Hasanaginica - Šafranek i Kavić, La Boheme, Aida i La Traviata) i u maju 1933. (Morana, Seviljski berberin, Jevrejka, Krabuljni ples, Madame Butterfly i Carmen). Beogradska opera je gostovala u maju 1925. (Pikova dama, Jevrejka, Manon, Mignon, Trubadur i Carmen), u maju 1937. (Soročinski sajam, Trubadur, Otello, Mignon, Bal pod maskama, U dolini, Figarova ženidba, Ero s onoga svijeta, Tosca i Prodana nevjesta), u maju 1938. (Rigoletto, Manon, Boris Godunov, Jevrejka i Madame Butterfly) i u maju 1939. (Mrtve oči, La Boheme, Prodana nevjesta, Traviata, Ero s onoga svijeta, Seviljski berberin). Ljubljanska opera je gostovala u aprilu 1926. (Aida, Rigoletto, Boris Godunov, Ukleti Holanđanin i Tosca) i u maju 1927. (Tannhauser, Madame Butterfly, Carmen, Bal pod maskama, Seviljski berberin i Fidelio). U augustu 1931. gostovala je Bečka opereta, a izvedene su operete: Tonfilmska princeza, Četiri puta u braku, Varam te jer te volim i Nepoljubljena Eva.

Prva muzička djela u vlastitoj izvedbi u sarajevskom pozorištu bili su komadi s pjevanjem, jedna vrsta nacionalnog »Singspiela«, koji je u Srbiji bio neobično popularan, a koji se u našoj sredini intenzivno njegovao do početka Drugog svjetskog rata. Uprave sarajevskog Narodnog pozorišta davale su ovim komadima vidno mjesto u repertoaru, jer su oni privlačili publiku u većem broju nego dramska djela. Radi sudjelovanja u izvođenju muzike formiran je već u sezoni 1921/22. pozorišni orkestar, pa iako skromnih mogućnosti, to je ipak bio prvi veći instrumentalni sastav koji je djelovao u Sarajevu na profesionalnoj osnovi. U početku su izvođeni komadi s pjevanjem poznati po uspjesima postignutim u drugim centrima, naročito Beo­gradu, kao na primjer Đido (D. Jenko), Seoska lola (D. Jenko), Zona Zamfirova (Mokranjac-Frajt), Put oko sveta (S. Binički), Sudaje (J. Marinković), Koštana (P. Krstić), Zulumćar (muziku sa­činjava niz poznatih narodnih pjesama) itd. Međutim, već u sezoni 1922/23., kada je za kapelnika postavljen Franjo Maćejevski, u re­pertoar su počela da se uvode i djela sa lokalnom tematikom. On je prvi komponovao komade s pjevanjem iz bosansko-hercegovačkog života, a među njima se naročito isticala Ćorovićeva Aiša koja se od premijere 1923., pa do ratnih godina stalno nalazila na repertoaru. Konačno je osnovan i profesionalni hor, u početku sa svega osamnaest članova, no njihovo sudjelovanje bilo je neophodno u raznim mu­zičko-scenskim i dramskim komadima. Kasnije je muziku za komade s pjevanjem za sarajevsko Narodno pozorište pisao Beluš Jungić, njegov dugogodišnji kapelnik i istaknuta ličnost muzičkog života Sa­rajeva između dva rata. Jungićeva muzika za Almasu na tekst Jovana Palavestre predstavlja prvi komad s pjevanjem jednog bo­sansko-hercegovačkog autora.

Osnivanje operete u sezoni 1923/24., imalo je svoj zna­čaj za razvoj muzičkog života u Sarajevu. Uprava pozo­rišta željela je da sa ovim muzičko-scenskim žanrom privuče što veći broj publike, rješavajući time i svoje teško finansijsko stanje. Broj operetskih pre­mijera je rastao iz sezone u sezonu.

Pred kraj Drugog svjetskog rata došlo je u sarajevskom Narodnom po­zorištu do još jednog pokušaja da se opere izvode oslanjajući se na vlastite snage. U oktobru 1944. prikazana je Verdijeva La Traviata, a u januaru 1945. Puccinijeva Madame Butterfly. To je bio ujedno završetak prethistorijskog perioda Sarajevske opere.

Osnivanje Opere u Sarajevu vezuje se za djelovanje Centralne pozorišne grupe Bosne i Hercegovine (CPG) koja je u okviru NOVJ osnovana u Sanici sredinom 1944. godine iz redova talentiranih boraca jedinica NOV-e, koje su djelovale na teritoriji BiH, sa zadatkom da «širi revolucionarnu misao i kulturu umjetnič­kom riječi i pjesmom». Idejni program i politika grupe formirali su se u političkom aktivu u kojem je, pored ostalog, bila redakcija Oslobođenja i umjetnički rukovodioci grupe. Najodgovorniji članovi toga aktiva bili su Nika Milićević, Skender Kulenović, Eli Finci, a povremeno i Avdo Humo. Od  članova Pozorišne grupe u radu aktiva su sudjelovali Vera Crvenčanin, Ljudevit Crnobori i Nikola Žanetić. Cilj  dje­lovanja CPG bio je, da se, poslije oslobođenja, koje je već bilo na pomolu, od Sarajeva stvo­ri kulturni centar sličan Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, s najvišim školskim i umjetničkim ustanovama, među kojima je i Opera.

CPG dolazi u oslobo­đeno Sarajevo 9. 4. 1945. godine i useljava se u zgradu pozorišta.

CPG je u svom sastavu imala dramsku sekciju u kojoj je u prvo vri­jeme režirao Ljudevit Crnobori, ali dramaturške analize i repertoarsku politiku, kako grupe tako i budućeg ansambla u Sarajevu, vodili su Nika Milićević, Skender Kulenović i Nikola Žanetić (odgovoran za muziku), koji su, već u Jajcu stvorenom koncepcijom, preuzeli odgo­vornost organiziranja novog pozorišta u Sara­jevu. Pored dramske, u CPG bila je muzička sekcija s tri dirigenta: Nikolom Žanetićem, Milanom Prebandom i Janom Slabym, mješo­viti hor od preko četrdeset članova, mali or­kestar i «baletska sekcija», zapravo folklorna, kojom je rukovodila Vera Crvenčanin.

Službeni datum početka rada Sarajevske opere smatra se 9. 11. 1946. kada je održana prva operna premijera u Sarajevu. Izvedena je opera Prodana nevjesta  B. Smetane.

Prvi ansambl solista sarajevske Opere popunjen je dijelom pjevačima iz hora Narodnog pozorišta Sarajevo, ali ipak većim dijelom dolaskom solista iz drugih centara, naročito iz Osijeka, Zagreba i Beograda. Navedeni solisti bit će nosioci repertoara Sarajevske opere u prvih pet do deset godina, a neki od njih i znatno duže. Tako je Milivoje Bačanović pjevao u Sarajevskoj operi od 1946. do 1971. (uloge u 47 premijernih predstava), Efka Uherka od 1946. do 1976., Miroslav Jančić (uloge u 36 premijernih predstava) i Dragutin Fijala od 1946. do 1967., Branka Đorđević od 1946. do 1966. (uloge u 34 premijerne predstave), Makso Savin od 1947. do 1979. (uloge u 46 premijernih predstava), Danilo Vidović od 1948. do 1972., Vanda Cistler od 1949. do 1967. i Paško Duplančić od 1949. do 1979. (uloge u 36 premijernih predstava).

Prvi direktor Opere bio je Cvjetko Rihtman i to od 1946. do 1947. Vršilac dužnosti direktora Opere u periodu od maja 1947. do septembra 1948. bio je Nika Milićević (ujedno i upravnik pozorišta), a ovu dužnost su obavljali i Rudolf Ertl i Dragutin Fijala. Tihomir Mirić će funkciju direktora Opere obavljati sve do 31. 12. 1973.

Prvi dirigenti Sarajevske opere bili su Konstantin Bernhard (dirigovao od 1946. do 1949., a nakon toga odlazi u Švicarsku), Ivan Štajcer (dirigovao od 1948. do 1974.), Mladen Pozajić (dirigovao od 1948. do 1964.), Boris Papandopulo (dirigovao od 1950. do 1952.) i Radivoje Spasić (dirigovao od 1955. do 1965.). Povremeno je dirigirao i Mladen Stahuljak koji je inače bio angažiran kao dirigent hora (djelovao u Sarajevskoj operi od 1954. do 1970.).

U prvoj opernoj sezoni (1946/47.) predstave je režirao Rudolf Ertl. U naredne četiri sezone opere režiraju isključivo gostujući reditelji: Nando Roje, Osip Šest, Vojmil Rabadan, Petar Golovin, Marko Fotez i Hinko Košak. Od 1951. do 1971.  predstave je uglavnom režirao Jurislav Korenić. Od 1956. počinje režirati Drago Fišer koji će biti reditelj najvećeg dijela predstava sve do 1992.

Scenografiju je u prvoj opernoj sezoni (1946/47.) postavio poznati sarajevski slikar Roman Petrović. U slijedećoj sezoni scenografije je radio Vladimir Žedrinski, a u narednih pet sezona scenografije su djelo gostujućih scenografa: Vaclav Skružni, Josip Borik, Paul  Šnajder, Staša Beložanski, Marijan Pliberšek, Miomir Denić, Zvonko Agbaba, Boris  Maričić. Od sezone 1952. scenografiju počinju raditi Veselin Badrov i Strahinja Petrović. Ova dva umjetnika bit će autori najvećeg dijela scenografija sve do osamdesetih godina. Pored njih scenografije u razdoblju od 1955. do 1992. radili su i poznati gostujući scenografi, a naročito: Vladimir Marenić, Franjo Hlubna, Željko Marjanović, Dušan Ristić, Mario Mikulić, Hristofenia Cazacu, Mirjana Popova, Branko Kostovski, Drago Turina, Radenko Mišević, Radovan Marušić, Mileta Leskovac, Dorian Sokolić, Karlo Klemenčić, Miodrag Tabački, Vladimir Poznanović, Zvonimir Šuler.

Eduard Venier  je bio autor koreografije u prve dvije operne sezone. Nakon toga koreografije su radili Franjo Horvat (od 1949. do 1962.), Jitka Ivelja (od 1949. do 1961.), Ubavka Milanković-Janjić (od 1960. do 1970.), Slavko Pervan (od 1967. do 2006.), Antun Marinić, Dragan Tičić (od 1987. do 1990.) i Edina Papo (od 1999.). Kao gosti koreografi su bili Tihana Škrinjarić, Sonja Kastl, a nakon rata Branko Potočan  i Jelena Kujundžić.

Kostimografi su u periodu od 1946. do 1951. bili Milan Čeliković, Ruža Đorđević, Milica Babić-Jovanović, Mija Jarčeva, Aurelija Branković i Inge Kostničer. U periodu od 1949. do 1973. kostimografija je najviše bila djelo Helene Uhlik-Horvat, a od 1958. do 1988. Hele Volfart-Kojović. Značajan broj kostimografija nakon 1974. je radila Vanja Popović. Kao gosti za kostimografiju su angažirani: Alenka Bartl, Mara Finci, Ljiljana Dragović, Hristofenia Cazacu, Mirjana Popova, Ingrid Begović, Jasna Petrović, Ružica Nenadović, Milica Radovanović, Milanka  Berberović, Jasmina Čengić, Snježana Vego, Adila Čenanović, Ljubica Vagner  i Irena Sušac.

U periodu od 1950. do 1960. solistički ansambl se donekle mijenja zbog odlaska dijela umjetnika u druge operne kuće. Od solista angažiranih u ovom periodu, najviše sezona u Sarajevskoj operi su pjevali: Stana Lovšin (1950.-1963.), Petar  Kloc (1953.-1958.), Matija  Kuftinec (1953.-1970.), Stjepan  Šajfar (1954.-1958.), Leopold Polenec (1955.-1961.), Petar Lukač (1955.-1966.), Mira Štor (1955.-1970.), Trifona  Kulari (1956.-1978.), Ljubiša  Martinović (1957.-1971.), Nada Vrezec (1958.-1967.), Julija Martinović (1958.-1970.) i Vjekoslav Zaratin (1957.-1979.) koji je na sarajevskoj sceni pjevao u čak 46 uloga na premijernim predstavama.

Sedamdesetih godina u Operi se angažuju solisti od kojih će neki kasnije steći i svjetsku slavu (Ljiljana Molnar-Talajić, Radmila Smiljanić), a neki nositi repertoar gotovo do rata 1992. (Radmila Todorovska, Sokrat Kajević, Mladen Urlić i Abdulah Beganović). Od solista koji su angažirani sedamdesetih godina najduže su se u Sarajevskoj operi zadržali: Dorotea Cestnik (od 1960. do 1965.), Aleksandar Mandić (od 1960. do 1965.), Radmila Todorovska (od 1960. do 1991.), Blaga Videc (od 1961. do 1975.), Anton Mosina (od 1961. do 1981. s 33 nastupa u opernim premijerama), Ljiljana Molnar-Talajić (od 1962. do 1974.), Sokrat  Kajević (od 1962. do 1992. s 43 nastupa u premijerama), Radmila Smiljanić (od 1964. do 1967.), Mladen  Urlić (od 1965. do 2006. s 31 nastupom u premijerama), Marija  Jakimova (od 1966. do 1970.), Ivan Hristov (od 1966. do 1983.), Abdulah  Beganović (od 1967. do 2006. s 39 nastupa u premijerama), Vasil Marčev (od 1968. do 1984. s 32 nastupa u premijerama), Borislav Aleksandrov (od 1968. do 1991. s 38 nastupa u premijerama) i Milica Zečević-Buljubašić (od 1969. do 1978.).

Od 1. 1. 1974. do 15. 12. 1976. direktor Opere bio je Teodor Romanić. On će tu funkciju obavljati ponovo, u periodu od 1. 1. 1990. do 31. 12. 1991. Od 15. 12. 1976. do 1984. direktor Opere bio je Miroslav Janjčić, a od 1984. do 1988. Vladimir Maunagić. Miroslav Homen je bio v.d. direktora od 1988. do 31. 12. 1989.

Uz još uvijek aktivne Ivana Štajcera i Mladena Pozajića, operom počinju povremeno dirigirati Teodor Romanić (od 1959.), Nikola Debelić (od 1964. do 1971.),  Miroslav Homen (od 1967.) i Marijan Fajdiga (od 1975. do 1986.). Teodor Romanić i Miroslav Homen dirigirali su sve do rata 1992., a povremeno i nakon rata. Dirigenti hora bili su Mladen Stahuljak (do 1974.), Krunoslav Kajdi i Ognjen Bomoštar (od 1974. do 2004.). Stahuljak i Bomoštar su povremeno dirigovali i operom. Kao gosti u Sarajevskoj operi su dirigovali Davorin Hauptfeld, Lovrenc Arnič i Ioan Iancu, a nakon rata Miroslav Homen, Stefano  Pellegrino, Emir Nuhanović, Petr Vandilovski, Julio Marić, Mladen Tarbuk, Vjekoslav Šutej, Josip Šego, Darjana Blaće, Tomislav Fačini i Andrija Pavlič.

Od 1960. pa do 1992. (uz  Jurislava Korenića i Dragu Fišera), opere su režirali i mnogi poznati reditelji: Boro Grigorović, Berislav Brajković, Erika Druzović, Mladen  Sabljić, Anton Koren, Josip Kulundžić, Renco Fruska, Boro Drašković, Anika Radošević, Hero Lupesku, Georgij Parvanov, Vasil Ćortošev, Vladan  Švacov, Hinko Leskovšek, Dejan Miladinović, Željko Orešković, Franjo Potočnik, Dragutin Boldin, Boro Popović, Hrvoje Ježić, Judita Pečar, Krunoslav Cigoj, Petar Šarčević, Sulejman Kupusović...

U razdoblju od 1970. do 1981. ansambl solista je značajno obnovljen. Angažirani solisti bili su nosioci repertoara Opere sve do rata 1992., a neki će i nakon rata biti među najzaslužnijim za obnovu Sarajevske opere. Među ovom grupom solista najistaknutiji su: Dubravka Jurić (od 1970. do 1983.), Vjera Miranović (od 1971. do 1984.), Gertruda Munitić (od 1971. i  dalje), Sead Buljubašić (od 1972. do 1986.), Paša Gackić (od 1973. do 1992.), Gergana Stevanović (od 1974. do 1984.), Dušan Bugarin (od 1974. i dalje, sa 41 nastupom u premijernim predstavama), Marija Simonović (od 1976. do 1983.), Margit Tomik (od 1976. i dalje.), Goran Simić (od 1981. do 1984.), Zorka Hunjak (od 1981. do 1991.), Amila Bakšić (od 1981. i dalje, sa 48 nastupa u premijernim predstavama), Noris Mulabdić-Hrabar (od 1981. do 1991.), Ivica Šarić (od 1981. i dalje, sa 37 nastupa u premijernim predstavama), Sanja Ostić (od 1984. do 1992.), Sonja Milenković (od 1987. do 1989.) i Violeta Srećković (od 1989. do 1992.). U ovom razdoblju često su angažirani operni pjevači iz Bugarske i Rusije.

 

U proljeće 1992. slijedi prekid prouzrokovan ratom, koji će trajati sve do proljeća 1996. U zgradi pozorišta nije bio moguć bilo kakav rad. Drama Narodnog pozorišta je djelovala u prostorijama Kamernog teatra 55 dok je rad Opere potpuno prestao. Posljedice rata i razaranja još će se dugo osjećati. Poginuli su neki članovi, neki su umrli, neki potražili mogućnost preživljavanja izvan Sarajeva dok su se oni koji su ostali, polako pribrali, navikli na ratne strahote i neimaštinu, pa počeli  raditi na obnovi rada Opere. U zgradu Narodnog pozorišta moglo se ući tek početkom 1994. pa se počelo sa konkretnim izvođenjima arija i dueta uz klavirsku pratnju, poslije uz suradnju orkestra, pa sve do prvih premijera.

Prva premijera nakon rata bila je 19. 4. 1996. kada je izvedena Mozartova opera Bastien i Bastiena. Ipak obnovljena Opera službeno je počela s radom 19. 5. 1996. premijerom opere Služavka gospodarica.

Prva poslijeratna direktorica Opere bila je Paša Gackić (od 15. 7. 1995. do 1999.), a nakon nje direktor Opere postaje Ivica Šarić (od 1999. do 2003.). Nakon 2003. ova funkcija dobila je naziv Umjetnički voditelj Opere pa su tu funkciju obavljali Dževad Šabanagić (od 2003. do 2006.) i Amila Bakšić od 2006.

U narednim sezonama Sarajevska opera počinje s obnovom repertoara. Od sezone 1996/97. na programu je najmanje jedna premijera tako da su premijerno izvedene:  u sezoni 1996/97. Tosca i koncert Requiem; u sezoni 1997/98. koncert Stabat mater i Trubadur; 1998/99. Cavalleria rusticana; 1999/00. Hasanaginica i Vesela udovica; 2000/01. Bal pod maskama; 2001/02. Tosca; 2002/03. Kneginja čardaša i  Aska i  vuk;  2003/04 Figarova ženidba, Koncert - Verdi, Nabucco i Ero s onoga svijeta; 2004/05. Srebreničanke, koncert Muzika na vodi, Tosca i  Seviljski berberin; 2005/06.  Šišmiš i Nikola Šubić Zrinjski.

Održane su tri praizvedbe bosanskohercegovačkih autora: Horozićevih opera Hasanaginica (18.3.2000.) i Aska i  vuk (2.3.2003.), te Čavlovićeva Srebreničanke (15.10.2004.).

Nosioci repertoara bili su prvaci Sarajevske opere Amila Bakšić, Ivica Šarić i Margit Tomik. Pored njih u ovom periodu kao solisti nastupali su Dušan Bugarin, Denis Isaković, Adema Pljevljak, Mladen Urlić, Mirza Alijagić, Sanela Redžepagić, Abdulah Beganović i Lejla Jusić. U ovom periodu solistički ansambl nije bio kompletiran pa su angažirani i poznati gostujući operni pjevači: Krunoslav Cigoj, Valentin  Enčev, Sandra Bagarić, Vesna Baljak, Ivica Čikeš, Ana Durlovski, Igor Durlovski, Miljenko Đuran, Cesare Galllini, Galja Gorčeva, Voljen Grbac, Melisa Hajrulahović, Siniša Hapač, Ante Ivić, Nikola Kitanovski, Ivana Kladarin, Slavoljub Kocić, Stefan Kokoškov, Andreja Kovačić, Vlaho  Ljutić, Hrid Matić, Berislav Puškarić, Davor Radić, Alen Ruško, Zrinko Sočo, Sotir Spasevski, Tvrtko Stipić, Cvjetan Stojanovski, Bojan Šober, Boris Vajda  i Renzo Zulian.

U periodu od 1996. do 2006. dirigenti su bili Stefano Pellegrino, Teodor Romanić, Darjana Blaće, Ognjen Bomoštar, Tomislav Fačini, Miroslav Homen, Julio Marić, Emir Nuhanović, Josip Šego, Vjekoslav Šutej, Mladen Tarbuk, Petr Vandilovski i Dario Vučić. U ovom periodu najviše predstava režirali su Krunoslav Cigoj (8 premijera), Ozren Prohić (5 premijera) i Dušan Bugarin (3 premijere). Pored njih režiseri su bili: Gojko Bjelac, Sulejman Kupusović, Dino Mustafić, Petar Selem, Vlado Štefančić i Giampaolo Zennaro. Scenografi su bili: Osman Arslanagić, Aleksandar Augustinčić, Dinka Jeričević, Marijela Margeta, Radovan Marušić, Slobodan Perišić, Dorian Sokolić. Koreografi su bili Edina Papo, Slavko Pervan i Bahrija Bihorac, te kao gosti Sonja Kastl, Branko Potočan i Jelena Kujundžić. Kostimografiju su radile Amela Vilić i Vanja Popović, te kao gosti Ružica Nenadović, Ljubica Vagner i Irena Sušac.

 

U Narodnom pozorištu Sarajevo gostovale su operne kuće iz velikih opernih centara bivše Jugoslavije (Narodno pozorište Osijek, Hrvatsko narodno kazalište Zagreb, Narodno pozorište Beograd i Slovensko narodno gledališče Ljubljana) i iz inozemstva (Ansambl Operskih solista - Rim, Bečka opereta, Narodna opera - Plovdiv i Opera iz  Modene). U Sarajevskoj operi pjevali su i najpoznatiji svjetski operni pjevači: Luciano Pavarotti, Mirella Freni i dr.

Veoma su značajna gostovanja ansambla Opere Narodnog pozorišta po unutrašnjosti Bosne i Hercegovine. Zabilježeno je 406 gostovanja u 32 grada: Banja Luka, Banovići, Bihać, Bosanska gradiška, Brčko, Bugojno, Busovača, Derventa, Doboj, Fojnica, Goražde, Jajce, Kakanj, Konjic, Kraljeva sutjeska, Kreka, Livno, Ljubija, Mostar, Mrkonjić Grad, Novi Travnik, Pale, Prijedor, Sarajevo (RU Đuro Đaković, Bijela tabija, crkva Svetog Ante, Dom armije, Grbavica, Hrasnica, Ilidža, Konak, Nedžarići, Novi grad, Rajlovac, Skenderija, Vijećnica, Sarajevska zima), Teslić, Travnik, Trebinje, Tuzla, Višegrad, Vogošća, Zavidovići i Zenica. Pored toga Sarajevska opera gostovala je i izvan Bosne i Hercegovine. Zabilježeno je 117 gostovanja u 11 današnjih država, odnosno u 36 gradova: Crna Gora (15 gostovanja u 4 grada: Cetinje, Kotor, Nikšić i Titograd), Hrvatska (48 gostovanja u 7 gradova: Cavtat, Dubrovnik, Osijek, Pula, Rijeka, Split, Zagreb), Makedonija (5 gostovanja u Skoplju), Slovenija (11 gostovanja u 3 grada: Ljubljana, Maribor i Rogaška slatina), Srbija (20 gostovanja u 7 gradova: Aranđelovac, Beograd, Kruševac, Niš, Novi Sad, Priština i Subotica), Austrija (2 gostovanja u 2 grada: Graz i Wels), Bugarska (5 gostovanja u 2 grada: Pazardžik i Plovdiv), Italija (9 gostovanja u 3 grada: Ferara, Modena i Reggio Emilia), Njemačka (3 gostovanja), Izrael (7 predstava u Tel Avivu, Cesareji i dr.) i Turska (2 gostovanja u Istanbulu).

 

U toku 60. godina Sarajevske opere izvedeno je 180 premijernih predstava, računajući i obnove. Premijerno je izvedeno 108 opera i više koncerata sa arijama iz raznih opera. Najviše je obnavljana opera Tosca (premijera i 7 obnova), zatim Carmen, Cavalleria rusticana i Seviljski berberin (po jedna premijera i po 4 obnove), zatim La Boheme, Ero s onoga svijeta, Figarova ženidba, Madame Butterfly, Prodana nevjesta, Rigoletto i Trubadur (po jedna premijera i 3 obnove), zatim Bal pod maskama, Ljubavni napitak, Nabucco, Nikola Šubić Zrinjski i Šišmiš (po jedna premijera i po 2 obnove).

Od autora, Verdi je sa 27 premijera na prvom mjestu, slijedi Puccini sa 21, Mozart sa 11, Donizetti sa  10, Rossini sa 6, te Bizet, Gotovac, Mascagi i Smetana sa po 5 premijera.




HISTORIJAT HORA OPERE NARODNOG POZORIŠTA SARAJEVO


Osnivanje Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu 1946. godine bio je historijski događaj nemjerljive vrijednosti za kulturnu historiju i razvoj muzičke kulture u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Početak rada Opere inicirao je obnavljanje Sarajevske filharmonije i osnivanje Muzičke akademije u Sarajevu, institucija koje su uz Operu trasirale put razvoja muzičke kulture i umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Hor opere Narodnog pozorišta u Sarajevu bio je dio ovog velikog projekta započetog prije više od šezdeset godina. 

Osnovan kao jedan od ansambala Opere Narodnog pozorišta, hor su mahom činili pjevači-amateri, ali je zahvaljujući intenzivnom radu ansambla i dirigenata, hor brzo stekao potrebnu rutinu preuzevši važnu ulogu u funkcioniranju opere kao cjeline. Hor, svakako i orkestar, stubovi su svake opere, što je slučaj i sa sarajevskim horom o čijoj brojnosti i kvaliteti ovisi i kvalitet opernog repertoara. Hor Opere, kao i drugi operni ansambli, prošao je nekoliko faza u svom razvoju koje korespondiraju sa rastom i razvojem sarajevske Opere u cjelini. Prva faza završila je izbijanjem agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine do kada se sarajevska Opere afirmirala kao vrlo respektabilno izvođačko tijelo priredivši 156 opernih i operetskih predstava i koncerata. 

U ovom periodu hor je primio nekoliko značajnih priznanja kao što su Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva za Carminu buranu Carla Orffa i priznanje za visoki umjetnički dojam u Ljubljani (Križanke) za operu Turandot. Hor je ostvario mnogobrojna gostovanja u inostranstvu (Italija, Austrija, Njemačka, Izrael, Turska), a 1976. godine muški dio ansambla je, među svim združenim horovima iz bivše Jugoslavije, dobio posebno priznanje za nastup u Trubaduru izvedenom u pulskoj Areni. Uspon hora Opere naglo je prekinut 1992. godine čime je završio i prvi period u njegovoj historiji. Repertoar hora Opere obuhvata značajna djela svjetske operne literature, ali i nekoliko domaćih ostvarenja. Od 1996. godine obnovljeni hor Opere je ostvario desetine nastupa u operama i operetama, premijernim i repriznim predstavama, standardnog opernog repertoara s operama Verdija (Il Trovatore, Un Ballo in Maschera, Nabucco, La Traviata, Rigoletto), Puccinija (Tosca, Gianni Schicchi, La Boheme), Mascagnija (Cavalleria rusticana), Mozarta (Le nozze di Figaro), Rossinija (Il Barbiere di Seviglia), Donizettija (Don Pasquale, L’elisir d’amore), Bizeta (Carmen) i Čajkovskog (Evgenije Onjegin) i operetama Straussa (Šišmiš) i Lehara (Vesela udovica). Uz djela hrvatskih i jednog slovenačkog kompozitora, Zajca (Nikola Šubić Zrinjski), Gotovca (Ero s onoga svijeta) i Vaude (Ježeva kućica), postavljene su četiri opere bosanskohercegovačkih kompozitora, Horozića (Hasanaginica, Aska i vuk), Čavlovića (Srebreničanke) i Osmanagića (Alma). Uz standardnu ulogu opernog hora u opernim predstavama, hor Opere redovno nastupa samostalno i uz saradnju drugih muzičkih institucija i to prvenstveno Sarajevske filharmonije. 

U saradnji s ovom institucijom hor Opere ostvario je vrlo značajne koncertne nastupe na kojima je izvodio Mozartov Requiem (1997) i Rossinijev Stabat Mater (1998), te niz prigodnih koncerata kao što su koncert povodom 250-godišnjice rođenja Mozarta (2006), gala koncert povodom 60-godišnjice Opere NPS i 85-godišnjice NP (2006), izvođenje Carmine burane Carla Orffa povodom obilježavanja 85-godišnjice Sarajevske filharmonije u dvorani Zetra (2008) i tradicionalnim Ramazanskim (1998, 2011) i Božićnim koncertima (2008, 2009). Posebno treba izdvojiti gostovanje hora Opere u Osijeku prilikom kojeg je izveden Haydnov oratorij Stvaranje svjeta (2009) i koncert povodom 35-godišnjice umjetničkog rada Ivice Šarića uz učešće zbora Opere Hrvatskog narodnog kazališta kada je izveden Verdijev Requiem (2010). Od 2012. godine hor Opere sarađuje i sa Fondacijom za muzičke umjetnosti u realizaciji projekata DoReMi&Vi (koncert sa Denyce Graves 2012. i koncert sa Željkom Lučićem 2013. godine), te festivala Sarajevske večeri muzike (SVEM), na čijem je 19. izdanju hor učestvovao u izvedbi Orffove Carmine burane pod dirigentskom palicom maestra Uroša Lajovica (2013. godine). Jedan od njihovih najznačajnijih nastupa je i učešće u izvedbi Orffove Carmine burane na otvaranju 62. Ljubljana Festivala na Kongresnom trgu u Ljubljani 1.7.2014. godine. Pored saradnje s orkestrom Sarajevske filharmonije, hor Opere je ostvario i nekoliko zajedničkih projekata s Muzičkom akademijom u Sarajevu i Dramom i Baletom Narodnog pozorišta. Hor Opere priredio je i nekoliko samostalnih koncerata, i to koncert pod nazivom Muzika na vodi s djelima baroknih majstora Händela, Vivaldija i Corellija održan 16.05.2005. i koncert priređen u znak sjećanja na kompozitore Pozajića i Stahuljaka održan 14.12.2009. Hor Opere je bio i ostao izvorište najboljih pjevača i pjevačica u Bosni i Hercegovini, iz čijih redova se od osnivanja do danas popunjava ansambl solista Opere. 

U ovom horu ponikli su brojni epizodisti, solisti i prvaci Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu, koji su u horu Opere pjevali kao studenti Muzičke akademije ili kao mladi još neafirmisani umjetnici. To je jedini profesionalni hor u Bosni i Hercegovini sa stručno profiliranim članicama i članovima sa kojima su radili stručnjaci kao što su Mladen Stahuljak, Kajdi Krunoslav, Ognjen Bomoštar i Dario Vučić. Danas hor Opere broji pedeset članova i radi pod vodstvom Danijela Žontara. Bogata historija ovog ansambla, ali i kvalitet i predanost u radu trenutnog ansambla i njegovog voditelja, preduslov su uspješne umjetničke djelatnosti. Nadamo se da će hor Opere održati visoki umjetnički renome stjecan decenijama predanog kulturnog i umjetničkog rada.


 

Opera mjesečni repertoar

<<septembar 2017>>
ponutosričetpetsubned
123
45678910
11121314151617
18192021222324
252627282930

Pratite nas na:

video.pngVideo