Loading
Repertoar | 31.05.2014

Legenda o Ali-paši

Drama  Drama


dramatizacija romana i režija: Sulejman Kupusović

Enver Čolaković
LEGENDA O ALI-PAŠI
drama



dramatizacija romana i režija Sulejman Kupusović

scenografkinja Marijela Hašimbegović
kostimografkinja Amela Vilić
muzika Asim Horozić, k.g.
saradnik na scenskom pokretu Riad Ljutović
asistentica kostimografkinje Belma Žiško, k.g.
inspicijent Nihad Kapić
suflerka Esmeralda Abdijević



Zahvaljujemo Mersadu Berberu
na ustupljenoj slici za plakat i
naslovnu stranu afiše


Premijera:
10. 10. 2005.
 






Lica / Cast

ALIJA LEPIR Adnan Hasković, k.g.
ALMASA Mediha Musliović 
ALI-HODŽA Izudin Bajrović 
MEHAGA Josip Pejaković 
HASAN-DEDO Vladimir Jokanović 
ZUHRA-HANUMA Nada Đurevska 
ISMET Slaven Vidak 
JEŠUA Mirvad Kurić
KARAĐOZ, KADIJA Damir Kustura, k.g.
HADŽIVAT Mario Drmać, k.g.
JOZO  Riad Ljutović
ALMASINA MAJKA Emina Muftić
FIKA, GRUZIJKA Alma Terzić
AHMO Nerman Mahmutović, k.g.

Enver Čolaković
(Budimpešta, 1913. - Zagreb, 1976.)

Lirik, esejista, prozaik, dramski pisac i prevodilac.
Školovao se u Budimpešti, Sarajevu i Beogradu, a u Zagrebu je diplomirao povijest (1959). Od 1939. do 1944. djeluje u Sarajevu kao slobodni pisac, a od 1945. sve do smrti živi u Zagrebu, gdje je radio kao korektor u Nakladnom zavodu Hrvatske (do 1946), redaktor u Leksikografskom zavodu (do 1953.), a zatim je djelovao kao slobodni umjetnik. Bio je član Matice hrvatske, Društva književnika Hrvatske, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i PEN-kluba. Za prevodilački rad (sa njemačkog i mađarskog) odlikovan je austrijskim Križem časti za znanost i umjetnost I reda (1970) i Petofi-plaketom (1969), a za romane Mujića Hanka i Legenda o Ali-paši dobio je nagradu Cvijeta Zuzorić (1941) i nagradu Matice hrvatske za najbolji roman (1943).
Od 1931. do 1939. dvojezično piše i objavljuje pjesme, pripovijetke, eseje, prevode, a  od 1939. do 1944. objavio je u Zagrebu i Sarajevu  dvadesetak pripovijedaka i novela, roman Mujića Hanka, te brojne eseje i prikaze. Komedija Moja žena krpi čarape izvođena je  u Sarajevu (1943) i Banjoj Luci (1944) .  Roman Legenda o Ali-paši, u kome Čolaković u najboljoj evropskoj tradiciji romaneskne forme utemeljuje kulturno-povijesnu samobitnost bošnjačkoga duha, objavljen je 1944. u izdanju Matice hrvatske. Premda je autor Legende o Ali-paši bio humanist i nepokolebljivo antifašističkog opredjeljenja, prethodni sistem  nije mu “oprostio” nagradu Matice hrvatske. Od 1945. pa sve do 1965.  ne može objavljivati, često čak  svoje prevode ne smije ni potpisati. Uvjeren da za života svoja djela neće objaviti, Čolaković piše  romane, pripovijetke, novele, zbirke pjesama i dnevnike za potomstvo. Istodobno priprema antologije mađarskog i austrijskog pjesništva. 1956. pojavljuju se u Antologiji svjetske lirike autorovi prepjevi mađarskih, njemačkih i engleskih klasika. 1965-1968. u Republici, Razlogu i Mogućnostima Čolaković objavljuje dotad najširu panoramu mađarskog i austrijskog pjesništva i predstavlja suvremenu mađarsku kritiku.
U sarajevskom Životu je 1977. štampana njegova poema Stvaranje svijeta.  Monumentalnu Zlatnu knjigu mađarske poezije, koja predstavlja najobuhvatniji pregled mađarskog pjesništva na stranom jeziku, a sadrži isključivo Čolakovićeve prepjeve, objavljena 1978. Iste godine dramatizirana je Legenda o Ali-paši, a u Beču i Budimpešti štampani su brojni prepjevi Čolakovićeva pjesništva. 1990. objavljene njegove Izabrane pjesme. 1991., ’97. i ’98. u Sarajevu su štampana nova izdanja Legende o Alipaši i zbirka pjesama Bosni.
 U rukopisu pisac je ostavio pet romana, nekoliko zbirki novela i pripovijedaka, te brojne knjige poezije i prevoda, među kojima i Antologiju austrijske poezije, te knjige Adyeve i Petofieve lirike.

 

LEGENDA O ALI-PAŠI

Iz teksta Nihada Agića: Legenda kao noseća struktura svijeta

...Osnovni kostur ili skelet priče „Legende o Ali-paši“ predstavlja preobrazba Alije Lepira od hamala do visokog dostojanstvenika. Ta se preobrazba prvo zbiva u snu, a onda i zbiljski ostvaruje u njegovom životu. Motiv te legende je, zapravo,  u Alijinoj prevelikoj ljubavi prema lijepoj Almasi, kćerci jedinici sarajevskog bakala Mehage. Budući da se ljubav, bar s Alijine strane, ne može ostvariti, jer su tome smetnja razlike u društvenom staležu, te se prepreke mogu savladati jedino u snu... On svoju želju projicira tako da, uz zadobivanje njene ljubavi on zadobiva i bogatstvo, što treba da je ekvivalent toj nedostižnoj ljubavi... U svijetu u kojemu se Lepir kreće postoje samo dvije stvari kojima se on tajno posvećuje – Sunce i Almasa...
... Naporedo s pričom o Lepirovim maštanjima odvija se i druga, koja je ovoj kontrastna, ako ne i kontrapunktna. Naime, Almasa i ne sluti da je Alija voli ( a da je to tada i znala vjerovatno bi se samo gorko podsmjehnula), pa ona svoje mladalačke uzdahe poklanja mladom Ismet-efendiji, učenom imamu i bogatom udavaču. Ali, nevolja je jedino u tome što u Ismet-efendiji bjesni goropad, što dakle boluje od napada epilepsije, o čemu Almasa ne zna, i što će biti onaj unutrašnji motiv za preokret u budućem odnosu Almase prema Aliji...

... Prizori iz života između Ismet-efendije i Almase, prizori u kojima je motiv nesrećnog čovjeka s jedne, i motiv prevarene i u život razočarane žene s druge strane, izneseni su patosom velikih tragičkih likova...

... Takav kakav je u običnom životu, sanjalica i dobričina, ali skladno oblikovana lika, Lepir nastoji zadržati i u onom preobraženom životu, u životu prožetom legendom i svekolikom moći: želi ostati, naime, meka srca i dobre duše, pomagati uboge i nemoćne, darivati poštene i učene, te onemogućavati bahate i gramzljive...

Roman „Legenda o Ali-paši“ mnogo je manje priča o legendarnom, zlatnom dobu Alije Lepira, Omera kazandžije, Mehage bakala i drugih, a mnogo više priča o tragičkoj kobi jednog Ješua Bararona, nesrećnom životu Ismet-efendije, ljubavnoj drami krasotice Almase
(urota neba ili San o Almasi, kako se ona ukazivala ovom goropadniku ), ili pak o sudbinskoj predodređenosti Alije Lepira da djetinju uvredu sakrije u sebi i vine se do plemenitog čina:  „Duboka je bila uvreda kojom ga je svijet zapahnuo u djetinjstvu, njega, sina bivšeg roba, sina fukare, ružna, ćelava hasana... Još kao dijete naučio je mrziti iskreno, duboko svakoga, jer je i njega svak udarao, zadirkivao, ponizivao, jahao na njegovu ponosu kao na malenu šugavu magarcu. A zašto? Zato što je bio bijednik, siromak. Steći! Steći!...“

Ili pak priča o zmiji savjesti koja se nastanjuje u tvrdici Hasan-dedi, o zmiji strahu koja ne samo paluca, već i ujeda i pretače svoj smrtonosni otrov u svaku žlicu dedina mozga.

 


PREMIJERNA PODJELA

Lica / Cast

ALIJA LEPIR Adnan Hasković, k.g.
ALMASA Mediha Musliović 
ALI-HODŽA Zoran Bečić 
MEHAGA Josip Pejaković 
HASAN-DEDO Vladimir Jokanović 
ZUHRA-HANUMA Nada Đurevska 
ISMET Ermin Sijamija 
JEŠUA Mirvad Kurić
KARAĐOZ, KADIJA Milan Pavlović, k.g.
HADŽIVAT Mario Drmać, k.g.
JOZO  Riad Ljutović
ALMASINA MAJKA Emina Muftić
FIKA, GRUZIJKA Nela Đenisijević, k.g.
AHMO Slaven Vidak 


Drama mjesečni repertoar

<<septembar 2014>>
ponutosričetpetsubned
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
2930

Pratite nas na:

radio.pngRadioNPSvideo.pngVideo