Loading
Repertoar | 06.05.2017

Otkrivanje žene

Drama  Drama



režija: Haris Pašović

Haris Pašović
OTKRIVANJE ŽENE 
drama
režija: Haris Pašović



Autor i reditelj: Haris Pašović
Kompozitori: Danijel Žontar i Dino Šukalo
Scenografi: Lada Maglajlić i Vedad Orahovac
Kostimografkinja: Irma Saje i Vanja Ciraj
Koreografkinja: Tamara Curić
Dizajn svjetla: Nikola Marinkov
Grafički dizajn: Enes Huseinčehajić
 
Asistenti reditelja: Irfan Avdić i Elma Islamović
Asistentica koreografkinje: Nađa Pušilo
Dramaturginja: Džejna Avdić
Operator tona: Haris Saračević
Suflerka: Esmeralda Abdijević
Inspicijent: Mustafa Zrnić

Koprodukcija: East West Centar i Narodno pozorište Sarajevo

Producenti: Marijela Margeta – Hašimbegović, Haris Pašović
Direktor Drame: Izudin Bajrović

Izvršni producent: Ismar Hadžiabdić
Program menadžerica: Lejla Abazović- Muratović
Asistent produkcije: Eldar Omerbegović

Zahvaljujemo se: Amra Lisić Pašić 
Igraju:
 
Berna Balić 
Amar Čustović
Katarina Kikić
Sanela Krsmanović-Bistrivoda
Merima Lepić-Redžepović
Minka Muftić
Irena Mulamuhić
Mediha Musliović
Dražen Pavlović
Sanela Pepeljak
Slaven Vidak
Danijel Žontar
“ŽENOM SE NE RAĐA, ŽENOM SE POSTAJE”

Pola Balkana čine žene. Vijekovima je ta balkanska polovina živjela kao niža vrsta u odnosu na muškarce. Do prije samo 70 godina, žene na Balkanu bile su tretirane u zakonodavstvu i u društvu kao robinje. Nisu imale pravo da odluče za koga će se udati; nisu imale pravo na imovinu, na obrazovanje, na odlučivanje o rađanju djece; nisu imale pravo glasa. Fizičko i mentalno nasilje nad ženama smatrano je opravdanim. 1945. dolazi do revolucionarnih promjena u egzistenciji žena na Balkanu. Žena tada postaje subjekt, zakoni štite njena prava, počinje da glasa i donosi samostalne odluke. Otpor patrijarhalnog društva tim promjenama je opstao do danas. Višestoljetno porobljavanje je učinilo da je ponekad teško vidjeti na koje je sve načine žena izmanipulisana u svakodnevnom životu i kulturi. Ponekad su čak i neke žene uvjerene da je njihov podređeni položaj zaslužen. 

U “Otkrivanju žene” nastojimo imati objektivan pogled na egzistenciju žena. Težište u našem radu je kontradikcija između realnosti i osnovnih principa socijalnog diskursa. Ako otklonimo mentalitete i sentimentalizam – koja objektivna slika ostaje? Naš postupak je: analiza umjesto stereotipa i stvarni život umjesto fikcije. Mi ne idealiziramo žene ni kao svetice, ni kao žrtve. Poznato je da neke žene mogu biti okrutne; mogu biti čedomorke, ubice, ratne zločinke; neke žene su manipulantice i zle. Mi posmatramo žene i muškarce u historijskoj, političkoj, socijalnoj i metafizičkoj perspektivi. 

Feminizam u svijetu znatno je doprinio revolucionarnim promjenama egzistencije žena na Balkanu. Feminističke ideje mijenjaju i žensko i muško razumijevanje žene. Umjetnost ima veliku ulogu u tom procesu. Antigona, Elektra, Klitemnestra, Alkestida, Medeja, Šeherezada, Lady Macbeth, Fedra, Nora, Heda Gabler, Ana Karenjina, Orlando, Majka Hrabrost, samo su neki od velikih književnih likova koji impresivno analiziraju žene. 

Mene je u mnogome inspirisala Emma Goldman, američka anarhistkinja. Jasno, fenomenalan je rad Simone de Beauvoir koju i citiram u drami “Otkrivanje žene.” Njena ideja: “Ženom se ne rađa, ženom se postaje” i danas odjekuje. Bilo je prirodno da u dramu uključim ideje i umjetničke forme koje su značajno obradile neke aspekte teme. Citirao sam bošnjačku i srpsku usmenu književnost; umjetnice popularne muzike Madonnu, Marinu Tucaković i Fahretu Jahić Brenu; stočarku Renatu Prnjković. U grafičkom rješenju citirali smo Irvinga Penna; u scenografiji smo odlučili za brutalizam, a u kostimu smo citirali Coco Chanel. To sve govori koliko je ova tema složena; koliko nije moguće o njoj govoriti izolirano od ljudi koji su na značajn način unaprijedili misao o ženi. Sve ono što smo obuhvatili u “Otkrivanju žene” je tek mali dio, sada već nepreglednog rada miliona žena i muškaraca. 

Bićemo sretni ako “Otkrivanje žene” doprinese novom dijalogu o ženama i muškarcima u Bosni i Hercegovini i na Balkanu. I da – često se kaže: “čovjek i žena.” To je pogrešno. Ispravno je “muškarac i žena.” Jer, žena je čovjek. 

Haris Pašović




SAMOPOUZDANJE ŽENE - Riječ dramaturga

"Otkrivanje žene" je dramski tekst Harisa Pašovića, suvremenog pisca i redatelja koji na neuobičajen i sistematičan način primjećuje i analizira pojave u našem društvu. Sam dramski tekst je nastajao u toku procesa postavljanja predstave. „Otkrivanje žene“ razmatra egistenciju žene na Balkanu kroz vijekove.

 „Otrivanje žene“ jako je bitan komad ne samo za nas Balkance i Balkanke, nego i za sve žene svijeta. Danas postoji veliki broj žena koje vode države ili rade druge poslove koji su do sada smatrani muškim; postale se naučnice, sportašice, pilotkinje,... Žene su od statusa nižih bića postale emancipovane i izborile su se za svoja prava.

Smatram, kao mlada žena, da predstavu „Otkrivanje žene“ trebaju pogledati muškarci i žene svih generacija. Osim što ovaj komad preispituje egistenciju žene kroz vijekove, te se u njoj iznose činjenice i argumentovao se govori o egistenciji žene, smatram da ima i revolucionarnu ulogu budući da zaista utiče na svijest gledalaca, navodi ih da sebi postave neka pitanja i podstiće na razmišljanje. „Otkrivanje žene“ me podstaklo da više vjerujem u sebe, volim i cijenim sebe sa svim svojim vrlinama i manama. Ukoliko se isto desi barem nekolicini žena u publici, to će biti dokaz da smo uspjeli. Unapredjivanjem svijesti pojedinca unaprijeđujemo kolektivnu svijest.
 Svakodnevno nas mediji zatrpavaju vijestima iz crne hronike u kojima su žene žrtve – bijelo roblje, silovanje, različite vrste nasilja, ubistva ili samoubistva... Neke žene su uspjele da se emancipuju i oslobode okova patrijarhalnog društva, ali neke su i dalje robinje u 21. vijeku. „Otkrivanje žene“  ima i karakter terapije, kako za žene tako i za muškarce. 


Džejna Avdić,
dramaturginja




Drama mjesečni repertoar

Pratite nas na:

video.pngVideo