Loading
Repertoar | 16.09.2016

Moje drugo ja

Balet  Balet

muzičko-scenski performans
Balet NPS
ansambl Drame NPS

Riad Ljutović
MOJE DRUGO JA
muzičko-scenski performans
autorski projekt
/ inspirisano Četvrtom besjedom: Aristofan, iz Platonove Gozbe /
 
režija, koreografija, scenografija, kostimi, izbor muzike i teksta: Riad Ljutović

montaža zvuka: Tarik Ramić, Mirsad Džanko
inspicijent: Mustafa Zrnić

prevod prologa sa engleskog jezika: Stefan Jeremić
lektorica: Mirela Latić
IGRAJU:

ONA..................MEDIHA MUSLIOVIĆ
ON.....................VEDRAN ĐEKIĆ

CIRKUS...........BALETNI ANSAMBL:


AMINA SULEJMANAGIĆ
ANA KUZMANOVIĆ
ZULEJHA KEČO
CHIARA LICATA
ADMIR KALKAN
TIL ČMANČANIN
GORAN STANIŠKOVSKI

ZEUS........... ADMIR RONDIĆ
APOLON.......ALEN HURIĆ



RIJEČ AUTORA

O temi ljubavi i traženju druge polovine  napisano je mnogo knjiga poezije, romana, drama, pisama… Naprosto to je ono iskonsko u nama, i prirodno i animalno, koje ne možemo u potpunosti kontrolisati. Ljubav jeste jedno posebno stanje u kojem ne rasuđujemo realno i zapravo to nismo mi -  tu neko drugi uređuje stvari. To stanje ne mora se odnositi isključivo na ljubavni par, već podrazumijeva ljubav uopšte, ljubav koja se daje bezrezervno, do kraja, ljubav koja nas čini potpunim tek sa nekom osobom pored nas (to može biti i majka, baka, dobar prijatelj), podrazumijeva emociju pripadanja nekome, osjećaj da smo nečiji. I tek kada izgubimo neku nama bitnu osobu,  tek tada shvatamo koga smo imali pored sebe, uviđamo da takva ljubav više ne postoji za nas. 

To je  stanje ljubavi zbog kojeg činimo razne stvari i kada nas pitaju zašto to činimo odgovorimo obično da nismo bili svoji, bili smo začarani ljubavlju. Predstava Moje drugo ja je priča o vječnoj potrazi za onim nekim dijelom nas u drugome, za našim odrazom u ogledalu, pri čemu je važna ta naša spona sa nekom osobom, jer ako je izgubimo onda i  mi sami gubimo dio identiteta, nismo više potpuni već postajemo polovina jedne cjeline koje više nema i tu prazninu pokušavamo ispuniti, zalijepiti - ali nikada, baš nikada ne uspijevamo u tome. I svaki dan mislimo o njemu ili njoj, čak i kada smo ostavljeni, ili  kad gospođa smrt nam oduzima voljeno biće. Mi svi putujemo u jednom pravcu, putem bez povratka, i na tom putovanju u naše živote ulaze ljudi koji ostave neizbrisiv trag, obilježe nas, i zbog kojih vrijedi živjeti. Upravo to je priča o ljubavi. 

O nama samima tako krhkim i lomljivim i kako nekada zaboravimo od čega smo sazdani jer nas mašina vremena nosi i melje toliko brzo da često gubimo iz vida ono najvažnije - sam život i voljene ljude oko nas. Sa ovom predstavom želim da probudim tu emociju zatomljenu u svima nama. Želim da pokušamo doživjeti katarzu, osvješćenje šta je važno i od čega smo sazdani -  od mesa koje se lako razdere i srca koje tako lako prestane da kuca… od nas samih koji se ugasimo poput starog radija kada za to dođe vrijeme.Vrijedi živjeti zbog trenutka i zbog svih divnih ljudi koji su ostavili pečat u  nama samima. Ljubav će uvijek biti, čak i kad budemo samo odsjaj zvijezda na nebu, zaboravljeni od sviju  u vječnom mraku…



Balet mjesečni repertoar

Pratite nas na:

video.pngVideo