Loading
Repertoar | 17.05.2017

Divlje meso

Drama  Drama



režiser: Dino Mustafić k.g.


Goran Stefanovski
DIVLJE MESO
PREMIJERA
drama
režija: Dino Mustafić


režiser Dino Mustafič, k. g.

dramaturginja Željka Udovčić, k. g.
scenografkinja Mirna Ler, k. g.
kostimografkinja Lejla Hodžić, k. g.
muzika Damir Imamović, k. g.
dizajner  Goran Lizdek, k. g.
inspicijent NIhad Kapić
lektor Mirela Latić
suflerka Esmeralda Abdijević

Premijera: 13. 3. 2015.



LICA/CAST



DIMITRIJA ANDREJEVIĆJosip Pejaković
MARIJA Vesna Mašić, k. g.,
ANDREJA Aldin Omerović
STEFAN Amar Selimović, k. g.
SIMON Ermin Sijamija
VERA Ejla Bavčić - Tarakčija
HERCOG Branko Ličen, k. g.
SARA Džana Pinjo
KLAUS Zijah Sokolović, k. g.
SIVIĆ Slaven Vidak
ACO Vedran Đekić
MIMI Merima Lepić - Redžepović
BAJALICA Sanela Pepeljak
POP Riad Ljutović
MUZIČAR Raisa Bužimkić, k. g.
 
GORAN STEFANOVSKI, autor

Makedonski dramski pisac, scenarista i esejista. Rođen je 1952. u Bitolju (Makedonija). Završio je Filološki fakultet u Skoplju, a u Beogradu je studirao na Akademiji dramskih umetnosti, gdje je i magistrirao. Jedan od vodećih stručnjaka u oblasti pozorišta u Makedoniji. Od 1986. do 1998. bio je redovni profesor dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Skoplju, gdje je osnovao  Odsjek za dramsko pisanje. Godine 1990. proveo je šest mjeseci na prestižnom Brown Univerzitetu u SAD-u. Između 1998. i 2000.  bio je gostujući profesor Dramskog instituta u Štokholmu (Švedska). Godine 2002. pridružio se Canterbury Christ Church University, UK, kao viši predavač za pisanje scenarija.Drame Stefanovskog izvođene su i objavljivane širom regije. Dobitnik je i više priznanja i nagrada (Stale Popov, 11. Oktomvri, Sterijina nagrada, Vojdan Černodrinski). Aktivno se bavi u istraživanjem teorije i prakse pisanja scenarija, kao i pitanjima kulturnog identiteta i politike. 





DINO MUSTAFIĆ, reditelj 

Rođen je u Sarajevu,1969. godine.
Diplomirao je režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, a opću književnost na Filozofskom fakultetu.
Režirao je veliki broj predstava u pozorištima regiona i na domaćim scenama (Kraljevsko pozorište Zetski dom, Cetinje; HNK Split; INK Pula; JDP Beograd; HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka; Zagrebačko kazalište mladih, Zagreb; Slovensko narodno gledališče Nova Gorica; Crnogorsko narodno pozorište, Podgorica; Dramski teatar Skopje; Teatar naroda i narodnosti Skopje; Slovensko narodno gledališče Maribor; Slovensko stalno gledališče Trst, Narodno pozorište Priština, Zad Kanala Small City Theatre Sofia, Festival MESS, Sarajevo; Narodno pozorište Sarajevo; Kamerni teatar 55, Sarajevo; Pozorište mladih, Sarajevo; Bosansko narodno pozorište, Zenica, Mostarski tetar mladih, Mostar). 

Režirao je predstave prema tekstovima J. P. Sartrea (Zid, Prljave ruke), E. Ionescoa (Nosorog, Kralj umire), S. Mrožeka (Pješice, Policajci), Molierea (Tartuffe), C. Serreaua (Familija) Koltèsa (Roberto Zucco), Shakespearea (Macbeth), T. Wildera (Spašeni za dlaku), W. Schwaba (Predsjednice), H. Bojčeva (Pukovnik ptica, Hanibal podzemni, Orkestar Titanic), H. Gardnera (Nisam ja Rappaport), I. Villqista (Helverova noć), D. Lohera (Adam Geist), N. Wooda (Trg ratnika), J. Glowackog (Četvrta sestra), A. Dorfmana / T. Kushnera (Udovice), T. Berndharda (Pred penzijom), M. McDonagha (Sakaty Billy), R. Lepagea i M. Brassarda (Poligraf), L. Hubnera (Nakaze), J. Fossea (Noć pjeva pjesme svoje), braće Presnjakov (V vlogi žrtve, Terorizam), E. Albeea (Koza: ili, ko je Silvija), R. Kalinoskog (Zvijer na mjesecu), P. Sale (Mortal Kombajn), E. Albeea (Ko se boji Virginie Woolf), T. Williamsa (Tramvaj zvani žudnja), I. Kadare (General mrtve vojske), P. Marbera (Bliže), Mayenburga (Kamen), grupa autora (Rođeni u Yu), T. Stopparda (Rock’n’roll), A. Schnitzlera (Rondo), G. Stefanovskog (Demon iz Skoplja), M. Bogovac i J. Neziraja (Patriotic Hypermarket), A. Imširevića (Kad bio ovo bio film), E. Imamovića (Samo nek' ne puca), H. Ibsena (Neprijatelj naroda), R. Harwooda (Majstor), Ž. Udovičić (Nema poroka), J. Švarca (Zmaj), B. H. Levyja (Hotel Evropa), G. Orwella (Životinjska farma). 

Opera Pietra Mascagnija Cavalleria Rusticana premijerno mu je izvedena na Internacionalnom festivalu Sarajevska zima u koprodukciji Festivala i Narodnog pozorišta Sarajevo u kojem je režirao je i operetu Europa kompozitora Nigela Osborna.Snimio je više dokumentarnih filmova i dugometražni igrani film Remake. Bio je umjetnički direktor drame Narodnog pozorišta Sarajevo u periodu od 2003. do 2005. Od 1997. direktor je Internacionalnog teatarskog festivala MESS u Sarajevu - najstarijeg pozorišnog festivala u regiji.





RIJEČ REDITELJA
Divlje meso                                                               

Iako je ova drama, "klasik" južnoslovenske dramaturgije, napisana 80-ih godina dvadesetog vijeka, nije ništa izgubila od svoje snage i aktuelnosti, već je otvorila i nova pitanja i dileme.  Tematsko-idejni okvir ove "drame vijeka", kako su je nazvali mnogi pozorišni kritičari i teatrolozi, otvara mogućnost novih čitanja jer nudi kuću na Balkanu kao metaforu jedne države, naroda, kulture, mitologije, naposljetku porodice i tradicije koja se urušava pod prijetnjom " novog poretka". Početak 21. vijeka ovoj drami daje i novi kontekst u trenutku kada Balkan djeluje izgubljeno i dezorijentisano naspram Evrope koja dolazi u "naš dom" sa neoliberalnom ideologijom, porobljavajući sve pred sobom novcem i materijalnom moći, vodeći ljude u ekonomsko ropstvo. Želji da se bude bogat i uspješan, izgradi karijera i ode na Zapad, osvoji sreća i materijaliziraju snovi o boljem životu, priječi se porodica i tradicionalni moral. Tragični krug ratova i gubitaka, pobuna protiv "viška istorije" koja se preliva kroz generacije od očeva do sinova, zastaje kao "dlaka u grlu", kao strano tkivo koje donosi nesreću, jer ne razumije život na Balkanu. Ruše se krovovi kuća u kojima smo živjeli sretno i lagodno, jer dolazi novo vrijeme stranog kapitala koji nosi pogubne posljedice u vidu ratova, nasilja i straha od gubitka identiteta. 

Dino Mustafić




RIJEČ DRAMATURGA

"Divlje meso" dramski je tekst Gorana Stefanovskog, suvremenog pisca čiji literarni izričaj trajanjem u ovim našim složenim vremenima ne gubi snagu, već naprotiv postaje sve jači. Praizveden je 1979. godine u Dramskom teatru u Skoplju. Davno, rekli bismo, pogotovo imajući u vidu burna događanja u svijetu, ali pogotovo gustu dramatičnost zbivanja u ovoj našoj regiji. A s druge, pak, strane čini se napisan - nedavno, jer se u tako kratkom vremenu svrstao u klasike ex-yu dramske literature. Budući da svakom dobu pokazuje i prokazuje njegovo divlje meso iz nekog drugog, novog ugla, svojom univerzalnošću  odolijeva zamkama promijenjenih okolnosti. 

Priča je to o propasti, nesreći jedne porodice koja je, kao metafora društva na Balkanu, zapela u međuprostoru između "prošlosti koja nikako da prođe i budućnosti koja nikako da dođe". Sukob tradicionalnog, morala koji gubi svoje uporište, krovova predodređenih za rušenje i novih ambicija kojima pojedinci na različite načine pokušavaju opravdati vlastitu egzistenciju, otkriti arhitekturu novog poretka, može završiti samo tragično - jer bujanje bolesti društva uvjetovano okolnostima, bujanje tog tumora nazvanog divlje meso, zatvara sve perspektive.

Zanimljivo je da je autor pisao svoju dramu smještajući je u predvečerje Drugog svjetskog rata, dakle u prošlo vrijeme, ono o kojem smo slušali, o kojem je svaka porodica imala neku svoju priču, pa tako ima i porodica Andrejevića o kojoj Stefanovski piše, da bi progovorio o raspadu, pritiscima koji dovode nužno do urušavanja morala, ali s druge strane i do pobune, revolucionarnih proplamsaja naprednih ideja, a pod prijetnjom nadirućeg fašizma. U međuvremenu je ovim krajevima prošao još jedan rat. I ostavio za sobom pitanje iz komada: a kakav nam je ovo mir. Kakve su nam mogućnosti da ga definiramo "za bolje"? Imamo li snage, mogućnosti? Hoćemo li znati? Jer fašizam posjeduje mnoga lica, i prijeti. On pronalazi puteve do naših dana skrivajući se prije svega iza ideologije neoliberalnog kapitalizma koji gazi nespremnog pojedinca. Ekonomskom zavisnošću, sjenama visokih bankarskih zgrada plaši naše krhke, specifične identitete. Stoga, uz minimalne dramaturške intervencije, vezane uz promjene nazivlja, a nikako ideje, ovaj tekst glasno govori o nama.
 
Željka Udovičić Pleština





Drama mjesečni repertoar

Pratite nas na:

video.pngVideo